Feed on
Posts
Comments

“Pesma treba da pogodi. Pesma treba da izazove osećanja.” Reče @sopran87 na svom blogu. “To je ono što pesma treba da uradi.” To je ono što svaka umetnost treba da uradi, dodao bih ja.

A da li je dizajn umetnost? Da li je dizajner umetnik? Samo donekle. Umetnik ispred sebe ima čisto platno, paletu boja i u sebi poriv da naslika sliku, da prenese neku svoju emociju i saopšti je drugima. I svo vreme ovog sveta da to učini. Dizajner ispred sebe ima opis prosečnog kupca proizvoda, definisan komunikacioni ton, logo oglašivača, najčešće fotografiju proizvoda, a vrlo često i određenu paletu boja koja prati kampanju i pred sobom zadatak da kreira Paintingoglas, da prenese već definisanu poruku i saopšti je drugima. I strogo definisan rok da to učini.

Da, potreban je talenat da bi se svi elementi oglasa uklopili na najefektniji način, ali oglas nije slika. Slika je sama sebi cilj, a oglas je samo okvir za poruku koju nosi.

Nesporno je da i oglas treba da izazove određena osećanja. Emocija je sastavni deo i slike i oglasa, ali je njena funkcija različita, jer slika prenosi emociju, a oglas poruku. Dok je kod slike emocija cilj, kod oglasa je emocija samo sredstvo komunikacije. Cilj je poruka.

Umetnost kreira sponu između posmatrača i slike, između posmatrača i umetnika. Dizajn kreira sponu između posmatrača i proizvoda, između posmatrača i oglašivača. Ako se posmatrač veže za oglas, a ne za proizvod, oglas je loš. Jer, treba zapamtiti poruku i ime oglašivača (ili proizvoda), a ne sam oglas. Oglas samo treba da prenese poruku, ništa više. Poruka je “rupa na zidu”, oglas je “burgija”. Kao što burgija sama za sebe nema nikakvu svrhu, nema je ni oglas. Jedina svrha oglasa je, baš kao i burgije, da dobro obavi svoj posao. Ništa više.

Ako je za izazivanje emocija neophodna umetnost, onda je dizajn umetnost. Ali samo donekle, jer emocija u oglašavanju nije sama sebi cilj. I prava je umetnost ne smesti to sa uma kad je u pitanju dizajn oglasa… 😉

 

20 Komentara

  1. Darko says:

    Da li su Bočeli i Pavaroti umetnici? Oni ipak samo trebaju da prenesu ono što je neko već napisao, uz definisanu poruku i definisan rok?

    Da li su vrhunski violinisti kao npr. Stefan Milenković umetnici? Oni samo trebaju da prenesu ono što je već napisano?

    Isto kao u prethodna dva slučaja, umetnost je preneti poruku od oglašavača ( tj. klijenta) do ciljne publike… 🙂

    • Pedya says:

      Zanimljivo poređenje, ali postoji jedna bitna razlika – Bočeli, Pavaroti i Stefan Milenković ne prenose poruke, već emocije. To što je “već napisano” neko treba da interpretira, da bi “zapisana emocija” stigla do auditorijuma. Oglas ne funkcioniše tako i dizajner oglasa ne funkcioniše tako – njihov zadatak je da prenesu poruku, ne emociju. U njihovom slučaju emocija je samo sredstvo za efikasniji prenos poruke. 😉

      • Darko says:

        Slažem se i jesam razmišljao u tom pravcu. Međutim, ono što pevači ili violinisti prenose jesu emocije, ali iza tih emocija se uglavnom kriju neke poruke. Nešto što je tvorac tih poruka hteo da kaže.

        Trenutno imamo sličan pravac. Svet je opterećen “oglasima”. Oglasima tipa običnog prenošenja poruka. Takvih ima zaista mnogo, prolazim gradom i vidim ih u stotinama. Izdvajaju se poruke koje prenose emocije. I zaista stojim iza toga da je umetnost preneti poruku koju je klijent hteo da izjavi, a pritom i izazvati emociju koja će vezati za tu poruku.

        Primer koji sam nedavno video jeste iPod kampanja. Ideja iza koncepta je preneti emociju jer je previše poruka koje se prenose na loš način. Oni su želeli da ulepšaju grad svojim porukama na način na koji su to radili umetnici kada su plakati nastajali. (via Art & Copy)… Npr. ovako http://bit.ly/cJxfU9 , http://bit.ly/bpi6zb , http://bit.ly/bz8JHl

        • Pedya says:

          Hmm… “Izdvajaju se poruke koje prenose emocije.” Ja bih pre rekao da se izdvajaju emocije koje prenose poruke. 😉 Oglasi tipa “običnog prenošenja poruka” ne pobuđuju emocije, pa ne prenose ni poruke. Dobri oglasi/bilbordi/TV spotovi… pobuđuje emocije, da bi uz njihovu pomoć preneli poruke. :mrgreen:

  2. […] This post was mentioned on Twitter by Predrag Milićević. Predrag Milićević said: Da li je dizajn umetnost? http://pedya.rs/?p=1574 [blog post] #PedyaBlog […]

  3. SadClown says:

    Interesantne tema 🙂
    Možda je upravo veća umetnost shvatiti, saživeti se i izraziti tuđu emociju i poruku nego neku koju čuvamo u sebi.
    Umetnik/dizajner/stvaralac je često ograničen ne samo tematikom i emocijom koja je zadata nego i tehničkim mogućnostima i upotrebnom vrednošću konačnog proizvoda, bilo da je reč o dizajnu vebsajta, bilo da je reč o hoklici. (Da, ja zaista mislim da hoklice koje imaju točkiće na nogarima i eksere na “sedalnom” delu izgledaju vrlo interesantno, ali ko će sedeti na tome?)

    Možda je ovo mala digresija, ali…
    … iako deluje da je to karakteristično samo za dizajn ili primenjenu umetnost, često se sličan problem viđa i u klasičnoj umetnosti, posebno u scenskim umetnostima koje su sinestezija svega i svačega i na kojima je okupljeno više ljudi oko jednog istog cilja. Ja sam se 15 godina bavio pozorištem i zaključio sam da reditelji variraju između apsolutista i kreativnih anarhista. Kada nekog lika ili situaciju glumac i reditelj apsulutista protumače drugačije, glumac je taj koji dobija taj element primenjenog umetnika ili dizajnera: treba da prihvati i ispolji neku emociju koju nije osetio, ne može da je shvati kao ono pravo u datoj situaciji, a opet treba da se saživi sa njom, i da je iznese i preda drugima na pravi način.

  4. Vukašin says:

    Malo cu da sitnicarim, moram. I dizajn moze biti umetnost, recimo u pauzi izmedju dva sajta, plakata ili ambalaze dizajner moze da odmori uz pravljenje neceg licnog sto moze biti umetnost… 🙂

    • Pedya says:

      Uopšte nije sporno, dizajneri mogu biti umetnici, ali ne u periodu kad kreiraju neko sredstvo komunikacije. 😉 Ja dizajnere ne odvajam od umetnosti, samo naglašavam da izrada oglasa nije i ne bi smela da bude umetnost, jer oglas nije slika. A to se često zaboravlja…

      • Vukašin says:

        Pretpostavio sam da na to mislis al nisam mogao da ne pomenem 🙂 Elem smatram da je tipa smrtni greh da kad pravis oglas tripujes neku umetnost, jedino sto je bitno je koliko to sto ti napravis utice na prodaju, zar ne?

        Bio sam bas kod jednog drugara koji se bavi ambalazom pre neki dan i pokazivao mi je razlicita pakovanja i govorio koliko je koje od njih povecavalo prodaju – sta tu mi imamo da se pitamo koje je lepse…

  5. Pretpostavljam da suštinu mog komentara možeš da naslutiš i pre nego što ga pročitaš! 🙂
    Nema tome puno kako sam pisao upravo o tome da je budućnost reklame umetnost i da će opstati i privlačiti nečiju pažnju jedino ako postane umetnička percepcija sveta uz taj neki “propagandni sadržaj” koji već sad postoji u mnogim umetničkim delima. ( http://blog.kovinekspres.rs/?p=1353 ).

    Možda je suština u tome što ja ne mislim da je umetnost transfer osećanja niti nužno mora da izazove osećanja. Bar ne na način na koji emocije mi danas shvatamo.
    Umetnost je “selidba” nečijeg pogleda na svet, nečije individualnosti, originalnosti, nečije suštine, u spoljni svet. Ako je tu i emocija, odlično, ali nije presudno. Čak je nebitno ni da li postoji gledalac, čitalac, posmatrač.. Ma znaš ti o tome više od mene, imaš tu crtu u sebi! 🙂

    Kad tako gledamo mislim da je dizajn umetnost kao i bilo koja druga. Dizajn itekako “pruža na uvid” ne samo stvaraočev pogled na svet – ona spoljašnost bukvalno oblikuje u skladu sa tim pogledom. Skoro da bi mogli reći da je dizajn u svojim najblistavijim momentima često više umetnost nego neka ljudska tvorevina koja je, “po definiciji”, umetnost, a zapravo je običan treš.

    Naravno, može se o tome još raspravljati, ali, eto, ostaću pri mišljenju da poruka koja je utkana u neko delo, a koja sugeriše vrednost nekog proizvoda, nije glavno merilo.

    Ključno je u kojoj meri je neko svoju umetničku pobudu uspeo da ovaploti u ma koji predmet ili događaj (slika, čaša, film, roman, kuća…)… :)) A ako to cilja u, na primer, neki brend, OK, neka.
    I Mona Liza je naručena kao što se naručivao viteški oklop, samo je majstor bio drugi! 🙂

    • Pedya says:

      Opasno smo blizu diskusiji na temu “šta je uopšte umetnost?” 😉 Postoje brojna “umetnička dela” koja ne bih stavio na zid ni da mi plate, a postoje i brojni “umetnici” koji takva dela stvaraju (naravno, ne mislim samo na slikare, mada se u ovom tekstu (iz praktičnih razloga) bavim prvenstveno njima). Tvoja rečenica “Čak je nebitno ni da li postoji gledalac, čitalac, posmatrač…” je upravo ključna za razlikovanje umetnosti od dizajna, ili, da budem precizniji, slike od oglasa: oglas nema smisla ako ga niko ne vidi, jer ne vrši svoju funkciju. S druge strane, slika je slika i ako je slikar naslika “za svoju dušu” i ne pokaže nikome. On je kroz nju izrazio svoje emocije i to mu je dosta. Oglas ima drugu funkciju – on mora da komunicira sa auditorijumom (i to, po mogućstvu, sa što većim ;)).

  6. Verujem da si želeo da se baviš funkcionalnom a ne teoretskom stranom problema. Dizajner, bar u konkretnom (reklamnom) zadatku je zapravo u vrlo sličnoj poziciji sa umetnikom-izvodjačem (muzičarem). Glumci u nekim situacijama mogu da se igraju sa tekstom, i da improvizuju (npr u komediji) – mada mislim da im to isto nikad nebi prošlo u nekoj ozbiljnoj tragediji. Previše “kreativni” dizajneri su zapravo smešni koliko i pijanista koji u žaru inspiracije najednom krene da sinkopira Mocarta – ukoliko uopšte možete da zamislite nešto tako blesavo…

  7. Tereza says:

    Na stranu to što se slika može naručiti i dizajn raditi iz ličnih potreba, i to što je dizajn i nastao direktno iz umetnosti, mislim da nema mesta poređenju ove dve oblasti. Ovde pre svega postoji jedna bitna razlika – slikarstvo je ekspresija, dizajn prodaja.
    Smatram da dizajn nije umetnost i da je pojam o kome treba ovde diskutovati je kreativnost.
    Po meni je kreativnost najbitniji faktor bilo da se radi o umetnosti ili o dizajnu. Dakle, kreativno rešiti problem koji pred vama. U ovom slučaju, korišćenje svih zadatih elemenata, klijentovih zahteva, lične vizije i svih ostalih okolnosti i dati taj finalni produkt koji je estetski prihvatljiv i funkcionalan (prenosi poruku, sugeriše). To bih recimo nazvala vrlo dobrim dizajnom.
    Još ako pritom prenosi emocije, navodi na diskusiju ili je na bilo koji drugi način primećen i izdvaja se u moru drugih oglasa, onda nema sumnje da ste svoj zadatak obavili odlično. 🙂

  8. […] Da li je dizajn umetnost? CITAT: ……..Umetnik ispred sebe ima čisto platno, paletu boja i u sebi poriv da naslika sliku, da prenese neku svoju emociju i saopšti je drugima. I svo vreme ovog sveta da to učini. Dizajner ispred sebe ima opis prosečnog kupca proizvoda, definisan komunikacioni ton, logo oglašivača, najčešće fotografiju proizvoda, a vrlo često i određenu paletu boja koja prati kampanju i pred sobom zadatak da kreira oglas, da prenese već definisanu poruku i saopšti je drugima. I strogo definisan rok da to učini…… […]

  9. Samo da me neko ne shvati pogrešno: dizajn JESTE umetnost, ali vrlo OZBILJNA i disciplinovana, za razliku od većine drugih u ovom vremenu. Upravo zbog tih “stega” je najbliža renesansnom shvatanju.

    Krik za slobodom izražavanja – je uvek bio krik nemoći.

  10. […] da je svakom blogeru cilj da postane uticajan ali zar se to ne postiže isključivo orginalnošću, kvalitetom i radom? Kod nas to kao i mnoge druge stvari ne ide baš tako pa se uticajan može postati a da […]

  11. […] da je svakom blogeru cilj da postane uticajan ali zar se to ne postiže isključivo orginalnošću, kvalitetom i radom? Kod nas to kao i mnoge druge stvari ne ide baš tako pa se uticajan može postati a da […]

  12. […] da je svakom blogeru cilj da postane uticajan ali zar se to ne postiže isključivo orginalnošću, kvalitetom i radom? Kod nas to kao i mnoge druge stvari ne ide baš tako pa se uticajan može postati a da […]

Leave a Reply