Feed on
Posts
Comments

Znate onaj osećaj, kad vidite neki problem i to tako jasno da vam prosto bode oči, a čini vam se da ga niko osim vas ne vidi? Ili ga ne vidi na takav način… Ili mu ne pridaje toliki značaj… A onda se nađete u situaciji da neko drugi priča o tom istom problemu i vi prosto prepoznajete „svoje“ misli?! Dobro, nisu baš vaše, njegove su, al’ k’o da su vaše, toliko liče. 🙂 I još ispričane na takav način da vam je iskreno žao što nisu vaše… 😉 E, ja sam takvo iskustvo imao nedavno. 😀

BizMismenKo prati ovaj blog, zna moja razmišljenja na temu domaćeg „tretmana“ marketinga. 🙁 O tome sam već pisao, i pisao, i pisao… A pisaću i dalje. Materijala bar ima… 😕 Da ne grešim dušu, nije moje mišljenje (baš toliko) usamljeno, ali ne nalazim baš često ni neko pod koje bih se potpisao…

U subotu beše 20. mart. I behu FONklame. I beše Seminar o oglašavanju. I na njemu nekoliko sjajnih predavanja. U stvari, sva su bila baš dobra (što se zaista retko sreće, čak i kad to organizuju plaćeni profesionalci, kakvih nema u FON-ovom centru za razvoj karijere), ali su neka ipak odskakala od drugih, zahvaljujući prvenstveno svojim predavačima. Jedno od takvih je održao i Dragoljub Ljubičić Mićko.

25 godina iskustva u advertajzingu, pre svega u oblasti radijske reklame, pretočio je u 50-ak minuta vrlo zanimljive priče. U stvari, malo je pričao on, a malo više njegove reklame… 😀 Jedna od njih, urađena za agenciju Communis i njihovo izdanje knjige „Marketing u stripu“ iz 2004. godine, glavni je junak ovog posta. Odvojte 3 minuta, uključite zvučnike i poslušajte:

[audio:http://prokka.net/files/MARKETING_U_STRIPU-INTERVJU_SA_CACANSKIM_BIZNISMENOM.mp3|titles=Intervju sa prosečnim privatnim preduzetnikom|width=500]

Nikad niste sreli nekog takvog? 😉  Blago vama…

24 Komentara

  1. Rada says:

    hahaha…sjaajno je !

    Evriting :):)

  2. Posle ovog posta, Pedya, imam znatno bolje mišljenje o novoskrojenim srpskim bizMismenima: čovek ima bar 50 ideja, pa to je više nego što neke kablovske televizije imaju programa!
    A i, stvarno, zvati jednu oblast marketing toliko godina posle ukidanja maraka, pa to je bahato i neodgovorno! Živeo Evroting evriting! 😉
    Sjajan post.
    I poučan i razgaljujući, što je najteže “napraviti”. 🙂

    • Pedya says:

      Što jes, jes – vrlo je poučan. Ko razume shvatiće… 😉

      Kad sam prvi put čuo “intervju”, suze su mi tekle od smeha. Smejao sam se i drugi i treći put… A onda mi se ukazao lik jednog vrlo konkretnog čoveka iz čijih sam usta čuo vrlo slična razmišljanja i naprasno prestade da mi bude smešno… 😕 Zato i napisah “blago onom ko takvog nije sreo”… 😉

  3. Guru says:

    HAHAHAHAHA :-DDDDDDDD HAHAHA OOOOOdlično! “thumbs up”

  4. Deda says:

    Istina je na samom kraju. Everything is the marketing!!! 😛

    Srbija je ovo brale, sise, kicerica i opanci. Kakve ideje, kakav marketing.
    Pa kod nas su svi kapiteni, treneri, gradonacelnici, ministri i premijeri. Ko jos da ulaze u nesto sto se ne maze na lebac???

  5. @deda … nemoj tako! Još će da ispadne da Srbija stvarno nema klempave uši -nego MAGAREĆE!

    Ovakvi stručnjaci su u poslednjih desetak godina postali mnogo bolje “uklopljeni” u okolinu. Njima su sad puna usta marketinga, “PiaRa” i “menagementa” (ali bi im spot u dlaku isto izgledao). A i što da ne? Naš narad kaže: tim koji pobedjuje – ne menja se… A oni, čini mi se, i dalje pobedjuju…

    Oni “znaju znanje” koje nema mnogo veze sa uobičajenim teorijama i praksom: “kako namlatiti pare tamo gde ih ima”. A mi “pametni” možemo samo da predpostavimo kako se to radi… I samo ponekad, da pročitamo neki feljton u “crnoj hronici”…

  6. Deda says:

    ..magarece usi imamo mi koji “nesto” znamo …ali to nesto nismo materijalizovali… To je taj rad!!! 😛

  7. …Konji, magarci, volovi, papkari…U svakom slučaju, neke četvoronožne životinje? Ali zato u ženskom licu su guske ili kokoške… Vidiš, čak i tu bolje prodju? Kakva nameštaljka…

  8. tatjana vukic says:

    Pedja, evo mene javljam se iz kutija! 🙂 Dosla malo da se odmorim od selidbe … i strava! … Ovo mi samo potvrdjuje ono sto mi moja mama ponavlja danima: Dete, naoruzaj se dubokim dekolteom i kratkom pameti pre nego sto dodjes!

    Nasmejao si me ali i rastužio (jako sam pekmezava u zadnje vreme! 🙂 ) Jako dobro uradjeno a ako je i istina onda …. ah, sta da kazem. Bolje nista da ne kazem.

    Živa bila, pa došla… pa pala na nos.

    Zato ti hvala na tvom blogu sto pišeš istinu i što si još uvek ostao optimista i daješ nadu da će biti bolje.

    A ja već osećam @Deda moje imaginarne magareće uši ali ću tek kad stignem da počnem da njačem.

    • Pedya says:

      Mićko nam je objasnio da je svog “prosečnog privatnog preduzetnika” kreirao kao “Frankenštajn klijenta” ;), tj. dodelio mu osobine raznih likova s kojima je tokom svoje karijere imao posla. Ja sam imao usud da sretnem nekog ko suviše liči na “intervjuisanog gospodina”, ali to ne znači da i ti moraš biti iste sreće. Međutim, upamti savet svoje drage majke i imaj ga uvek u vidu. Ne može da škodi… 😀

      Znaš, nije neka mudrost biti optimista i verovati u bolje u ovakvim uslovima, jer – kud’ ćeš gore?! 😀

      I, kad smo kod ušiju, kreni da vežbaš vezivanje mašnica. To je jako korisna veština koja u određenim situacijama pomaže da ti uši ne vijore na vetru. Ili da se neko ne saplete o njih… 😀

  9. verkic says:

    Kako me ovo podseća hahahahaha, nažalost na situacije iz života. Ma odnosno na jednog privatnika, živog i zdravog i to sa debelim novčanikom. :)))))

    • Borislava says:

      :)))

      Meni se nedavno na jednoj zabavi udvarao polupijani mlađi čovek, koji se, sa vidnom željom da me impresionira, sa visine (od punih 1.65 cm na štiklama) predstavio kao “profesionalni vlasnik benzinske pumpe” :)))).
      Mislim, od smeha nisam mogla ruku da mu pružim da se rukujemo, a ne nešto drugo…..
      Ma, mogu da napišem roman o tome…

      Peđa, hvala na sjajnom postu, kao da mi čitate misli nekad :).

  10. tatjana vukic says:

    Dekolte i mašna! OK! Spremna! 😉

  11. Deda says:

    …cekaj da dovrsim zadnju recenicu: ali je samo jedan Radovan ( Jelasic) …
    Uh, poceo sam da preterujem i da svojim komentarima skrecem paznju na neke druge stvari koje vidim izmedju redova u postu. Ne samo kod tebe na blogu, nego i na drugim blogovima.
    Idem da citam Marketing menadzment od Filipa Kotlera i da cutim… 🙁

  12. […] – Marketing po naški…. ili kako NovinarskaPatka u komentaru kaže „Živeo Evroting evriting!“ CITAT: […]

  13. Dragi Pedja,

    tako si me slatko nasmejao, hvala ti od srca!

    Al`cudne li asocijacije, setih se jednog gazde sto me pre desetak godina zaposlio u svojoj tek otvorenoj turistickoj agenciji (kasnije saznadoh V po redu, a i tadasnja je u medjuvremenu propala). Kada je bilo reci o marketingu, rece ……ma kake pare odmah, ja sam sve poceo u jednoj garazi i evo sad imam dvajest firmi po svetu….secas se…..Kad sam shvatila sta me snaslo dadoh otkaz

    Sada radim u drugoj agenciji, vlasnik tvrdi da je veliki i da mu ne treba oglasavanje, odnosno ako insistiram koliko ce mu to putnika doneti i koliko je to u novcu! Sve je stvorio bez reklame,……..

    Vreme je da radim za sebe i po svojim merilima! A kako ti stojis sa slobodnim vremenom?

    • Pedya says:

      Zdravo, prijateljice iz davnašnjih dana, dobro mi došla na blog! 😀

      Poznajući tvoj profesionalni put, verujem da je i tebi ovaj “prosečni privatni preduzetnik” vrlo prepoznatljiv. 🙂

      Za pametne projekte vremena se uvek nađe. 😉

  14. Sveprisutna situacija u Srbiji, samo što svim ovakvim preduzetnicima pre ikakvog SPOT-a treba SWOT 😀

  15. Borislava says:

    @Knjižaro,
    rekla bih da je generalni problem opšte neshvatanje ljudi da bilo šta čime čovek želi da se bavi treba učiti. Mislim – počev od toga kako-biti-roditelj (vs. poraste-i-samo), pa do toga kako voditi online knjižaru, PR kampanju ili multicentrični projekat sa 900 učesnika.

    Neki dan gledam jednog novokomponovanog kako je zakupio kafić ispred moje zgrade, odrapio radio Fokus, izvadio tablu da je pivo sniženo, i kuka kako je već dve nedelje otvoren kafic a posao nikako da KRENE…
    A sad da mu ja kažem da slučajno pojma nemam, ali da znam ko zna da mu pomogne, odmah bi mi rekao ma ko (glagol) te dotične (imenica), valjda sam ja pametniji od takvih, znate već sve…

    P.S. Jako koristan sajt :).

  16. Rethinker says:

    Ako znate kako nesto treba….kao strucnjaci onda ne prihvatajte da upravo radite za takve… i da menjate po 100 puta copy, da 200 puta prekrajate budgete, da se umiljavate 1000 puta, da na sastanke vodite sisate koleginice…. jednostavno nemojte raditi…ili im recite…

    MOZEMO DA RADIMO NA DVA NACINA…
    PRVI JE ….. KAKO TREBA
    DRUGI JE … KAKO MI KAZEMO….

    • Pedya says:

      Vlastiti integritet treba sačuvati, nije sporno. Na agencijama je da odrede gde da povuku crtu.

      Sa “dva načina” se ne bih složio. Prvo (i mnogo bitnije), to baš i nije način razgovora sa klijentom koji bilo koja agencija može sebi da dozvoli. Drugo, moglo bi se shvatiti da su to dva različita načina, a onda to “kako mi kažemo” nije “kako treba”…

  17. Saša says:

    Pedya,

    proslijedio sam stavove uvaženog Mr. Evritinga svim mojim studentima i članovima SP Business Cluba (facebook i twitter su već toliko uobičajeni da se više i ne računaju).
    Složili smo se da je “evriting” poznata pojava i u zapadnim dijelovima bivše Juge. Možda mu jedino konkuriraju Marko Gazdić i Jack Kupcosjek iz knjige “Tajna nestalog kupca” (http://tajnanestalogkupca.webs.com/)

  18. Tamara says:

    zovem ja danas potencijalnog kupca, i obaveštavam ga da se može prijaviti na elektronske novosti i tek će ona meni: ” Sine, ne treba meni to, nema meni ko da uplaćuje elektronski novac” 😀

Leave a Reply