Feed on
Posts
Comments

Čitam tekst iz najnovijeg Sveta Kompjutera (koji će tek izaći za 10ak dana ;)) u kome piše da je korisničko iskustvo (user experience) preuzelo primat nad tehnologijom. Autor kaže da „polako prestajemo da slušamo o tome kakav je procesor, koliko snage nudi, koliko memorije se u uređaju nalazi i u kojoj je tehnologiji izrađen ekran. Ovi podaci ustupaju mesto informacijama koje govore o zadovoljstvu koje korisnik doživljava dok uređaj drži u rukama…“

iPhone loveČitajući ovo, odmah mi je na pamet pao Apple. Da li su njegovi proizvodi čudo tehnologije? Pa… sad… Da li je vrhunska tehnologija uzrok nezapamćenoj euforiji koja se ogleda u 38-očasovnom stajanju u redu da bi se kupio novi iPhone? Pa… ne baš. Jer to je onaj isti uređaj koji, uz ostale loše karakteristike, ima i ozbiljne probleme sa prijemom signala!? 🙁 Pa šta je onda to što budi neodoljivu želju za posedovanjem jednog takvog proizvoda? Vizionarstvo Stiva Džobsa? I nadahnut tržišni nastup koji prodaje tu viziju, tu priču, umesto tehnologije? Mnogo verovatnije. 😉

A onda se setih Godinove definicije brenda u kojoj je priča (o brendu) esencijalni sastojak. Slučajna podudarnost? Ne, naravno.

Kao što nije slučajno nastao ni koncept voljenih marki (lovemarks), koji je osmislio i promovisao Kevin Roberts (o čemu sam i ja nešto pisao davne 2003.). Lovemarks su, ukratko, brendovi koje njihovi korisnici ne samo da poštuju, nego i vole, što uzrokuje njihovu neracionalnu lojalnost (Loyalty Beyond Reason). A lojalnost je razlog zbog kog se brendovi uopšte grade, zar ne? 😉

I na kraju – sve se svodi na emocije. Tehnologija (više) nije bitna, karakteristike (više) nisu bitne, ljudi (više) ne kupuju proizvode, već brendove (sećate se – „percepcija je realnost“) i pri tom odlučuju emocije, ne razum. Emocije donose odluku u trenutku kupovine, a razum samo „daje racionalno objašnjenje“ zašto je baš takva odluka doneta. Ljudi veruju da kupuju ono što im treba, a ne ono što u stvari žele. Vole da budu misle da su racionalni i da svoje odluke donose promišljeno, a ne emotivno.  Ali nije tako. 😉 Mnogi veliki brendovi su to shvatili. Zato su veliki. :mrgreen:

Šta vi mislite, da li brend mora da bude voljen da bi bio veliki?

 

14 Komentara

  1. Aleksandar says:

    Obavezna literatura u vezi ove tematike: Emocionalno brendiranje via Mark Gobe

  2. Deda says:

    …nekoliko puta sam tvitnuo , onako skromno, da su samo EMOCIJE te koje su ostale da se kupe ili prodaju. Sve ostalo odavno su iskopriali ili napravili ovi ili oni a najvise Kinezi.
    Tako da DA! To je to. Brend mora da ima emociju i to je jedna od faza u formiranju istog koja se kasnije odrzava i slovi za najtezu!!! Svaki proizvod ili usluga se mogu unaprediti u svakom obliku, ali je jedino emocija vezana za vreme i velika ulaganja.
    Iz ovoga se lako moze zakljuciti da je stvaranje brenda vezano i za neodredjen ali ipak dug vremenski period i da je emocija neopipljiva kategorija za koju je potrebno MNOGO toga…

    • Pedya says:

      Upravo tako. Sve što je tehnologija, može da se kopira – emocija ne može. 😀 Koka Kola i Pepsi Kola su dobar primer za to – na “slepoj” degustaciji Pepsi uvek tuče Koka Kolu, ili je bar ista, a kad se na proizvod stavi logo, Koka Kola je nedostižna. Stvar je u emociji koju Koka Kola budi u korisniku, a Pepsi ne uspeva. Tehnologiju su savladali, čak i unapredili, ali emociju ne mogu da prenesu… 😉

  3. Odličan post. Značajke kao cijena, upotrebljivost, dostupnost i sl. su davno postale instrumenti kojima se dolazi do i komunicira sa kupcem, a ne osnovni faktori u kupovini.

    “Ljudi će zaboraviti
    što si rekao, ljudi će zaboraviti što si učinio,

    ali nikada neće zaboraviti kako su se s tobom osjećali.”

    (nepoznati autor)

  4. Tu je suština. Da odgovorim na pitanje, ne mora da bude obavezno voljen, brend je projektovana slika (unutar nje ne i emocija) o nečemu koja se transponuje na kupce-korisnike, ukoliko je pomenuti prihvate kompanijski marketing sektor je uspeo. Tipičan primer ovog su brendovi iz premium niše, recimo Mercedes će određeni broj kupaca kupiti iako ga ne voli, niti ima emociju prema proizvodu, ali kupuje “sliku” koja iskazuje projektiuje društveni status na okolinu, ali i osvetljava kupca. Ovo je slučaj kada ne mora biti emocije, kada se emocija javi, još bolje 😉

    • Pedya says:

      OK, brend ne mora da bude voljen da bi bio brend, s tim se slaže i pomenuti Kevin Roberts, ali bi bilo dobro da bude. 😉 E sad, možda brend može bez ljubavi, ali bez emocija ne može. Emocije su suština brenda. Zahvaljujući emocijama kupci veruju brendovima i odlučuju se za njih, jer imaju određena očekivanja. Slika koju projektuje brend mora sa sobom da nosi i emocije, jer teško mi je zamisliti brend prema kome su kupci indiferentni. 😕 Kako bi, u tom slučaju, razlikovali brend od običnog proizvoda? Uostalom, zar “projektovanje društvenog statusa” ne pobuđuje određene emocije? Zar kupci Mercedesa nisu ponosni na njega (pa projektovano i na sebe) i kupuju ga baš zbog toga, zbog tog osećanja, te emocije koju posedovanje Mercedesovog automobila budi u njima…? Emocija nije samo ljubav. 😉

  5. 😉 ne mora obavezno da budi osećaje u njima samima, može to da pobuda osećanja u okruženju – recimo osećanje zavisti

    • Pedya says:

      Paa… eksterno osećanje zavisti obično budi interno osećanje zadovoljstva. Kod nekih ljudi. 😉

      • Tako je 😉 nabaviću nešto samo da mi drugi zavide ili “da komšiji crkne krava”, na žalost ima i toga, ali to nije poželjno iz marketing ugla kompanije

        • Zašto misliš da to nije poželjno? Showing off iliti pokazivanje je veliki dio potrošnje – posebno luksuzne.

          Brandovi koji su jako istaknuti i imaju tu svrhu – da izazovu zavist.

          Odmah da izbjegnemo diskusiju sa pitanjem da li su brandovi loša pojava zbog ovog slučaja – da nema brandova ljudi bi koristili druge stvari. Recimo baš bi kupili više krava nego komšija 🙂

  6. Darko Vidić says:

    Jedan od prvih koji je to uvideo jeste Steve Jobs, i Apple stalno radi kroz tu strategiju – Brendiranje putem emocija 😉

    • Pedya says:

      Doduše, i njemu je trebalo vremena da dođe do toga, ali kad je krenuo tim putem, više nije skrenuo. I (evidentno) radi to jako dobro. 😉

  7. Darko Vidić says:

    p.s. odličan tekst, keep the good work 🙂

  8. jelena says:

    Da li neko ima EMOCIONALNO BRENDIRANJE KNJIGU? Hvalaaaaaaa

Leave a Reply