Feed on
Posts
Comments

Nedavno sam gledao jedno staro izlaganje Setha Godina o purpurnoj kravi i izuzetnim ostvarenjima, kad mi je pažnju privukao jedan kadar – na 02:10 od početka snimka pojavljuje se papa koji poručuje “Ideas that spread win”. Papa je bio samo jedan od mnogih likova koji su ilustrovali Sethovu ideju, ali meni je baš on zapao za oko. I tad shvatih koliko je moćan marketing! I koja ga kompanija već hiljadama godina koristi na fenomenalan način. Crkva. 😉 Ona ne promoviše ni proizvod, ni uslugu, već – ideju! I to ideju koja ne podleže diskusiji. Znači, nešto nepromenljivo i večno, nešto što se ne prilagođava nikakvim trendovima i tehnologijama, nešto na šta ne utiču nikakva naučna otkrića… San svakog marketara. 😉

Michelangelo - The Creation of Man

Kolika je veština komunikacije potrebna da se stotinama i stotinama miliona ljudi proda jedna ista ideja? Da poveruju da postoji nešto što nikad nisu videli i što nikad neće videti? I da u to veruju stotinama i hiljadama godina?

Da li je Bog brend? Rekao bih da jeste, jer mu veruju svi koji veruju u njega. A to je odlika brenda. Pa i kad im ne usliši molbe i ne ispuni očekivanja, oni ne gube veru u njega, jer se nadaju da će to učiniti sledeći put. I to je odlika brenda. A najlepše je to što ga svako zamišlja kako hoće i – svako je u pravu. 😀 To je prednost ideje nad proizvodom i uslugama. 😉

Neko će reći “Pa kakva je mudrost promovisati nešto što svima odgovara?!” Da, ali trebalo je kreirati to “nešto”. Što svima odgovara. To je bila prava veština. Odabrati pravi trenutak, pravu ciljnu grupu i prezentovati joj pravu ideju… Na pravi način. Ideja je bila toliko dobra da je počela viralno da se širi. A onda je sve bilo mnogo lakše. 😉

Ne znam da li postoji Bog na nebu, ali znam da postoji u svesti svojih vernika. A to je još jedna odlika brenda

 

24 Komentara

  1. SadClown says:

    Zaboravio si da spomeneš i da Bog ima savršeni, minimalistički, svuda prepoznatljivi logo http://bit.ly/eHTGEp

    😀

    • Pedya says:

      Više znak nego logo, ali u pravu si – savršen je, minimalistički i svuda prepoznatljiv. I zaboravio sam da ga spomenem. Hvala. 😉

      • SadClown says:

        Da, znak, izvinjavam se.
        Nekada sam ja sve oko sebe ispravljao oko toga šta je logotip, a šta znak, a onda sam digao ruke i pustio reku da me nosi x)

  2. Publicso says:

    Oh da, ali vreovanje u boga je besplatno (uclanite se besplatno je), on cini dobro (drustveno odgovorna kompanija), on egzistira nezavisno od vernika… (ekonomska kriza ga ne ugrozava)… Ovo mi se cini kao npr, pitanje da li je umetnost brand? Svi znaju za nju, reklamira se u svim obrazovnim institucijama, medijima, na ulici, ne skodi, a koristi se kao medij za plasiranje najrazlicitijih ideja…

    • Pedya says:

      Ovde ima materijala za ozbiljnu polemiku, ali bih se zadržao samo na par stvari.
      On ne egzistira nezavisno od vernika. Taman posla. Da nema vernika on ne bi ni postojao, jer je on ideja koja postoji samo u njihovoj svesti (osim ako grešim, ali ako to ikad i saznam, neću biti u prilici da ovde pišem o tome ;)).
      Naravno da ga ekonomska kriza ne ugrožava. Naprotiv, što je kriza veća, veća je i vera u njega. To je prirodno, jer ideja o Bogu je i nastala kao izlaz iz bezizlazne situacije. 😉

      • Publicso says:

        Hdedoh reci ta prica da egzistira nezavisno nam je prodata kroz advertising kampanje…
        Reklo bi se da kroz istoriju imamo za sada tri perioda, koji nam plasiraju svaki svoj najjači brend:
        1. Magija
        2. Religija
        3. Nauka
        Svet se nalazi na pragu novog perioda, ali se još uvek pitamo da li novi period uopšte postoji? Ili ovaj poslednji vodi u opštu destrukciju. (Ovde moram da pomenem mog prijatelja Denisa koji mi je otvorio oči ovim tezama 🙂 ) Bog je svakako najveći i najmoćniji brend Religijskog perioda, a koji su to brendovi ostala dva perioda? Ili ako uspemo da dokučimo sledeći, onda bismo mi kreirali istoriju. =)

  3. Guru says:

    Znači pop je u stvari brand menadžer? Cool. 🙂

  4. Deda says:

    Mozda je prejako uporedjivati ali nije lose postaviti kao primer. Sto da ne, ne moze da skodi…

    • Darko Vidić says:

      Pa možda jeste prejako, ali je odličan primer i analogija privrednog društva i kompanija. Zapravo, poenta brendiranja jeste da se stvori takva “slika” o kompaniji koja će obezbediti prostor za greške. Jer manje više svaka kompanija koja napravi jednu, dve greške sebi krči put ka “paklu” jer potrošači uglavnom ne praštaju. Pogotovo ako ta kompanija ima izuzetno jaku konkurenciju. Ali zato kompanije koje imaju jak brend, greške im se opraštaju. Takav je primer “Toyota”. Povukli su skoro milion vozila, imali 3 smrtna slučaja, a i dalje su najprodavaniji automobil u celom svetu. E to je poenta! Stvoriti takav brend. A analogija ka tome je upravo Bog. Bog ako ne usliši nečiju molbu, ili “dopušta” razne grozote po svetu, ljudi i dalje veruju u njega… Eto 🙂

  5. Ivan says:

    Za taj brend je stampana i prva brosura ikada 😀

  6. jungle queen says:

    Hehe, moram priznati interesantan tekst! Pogotovo opaska o brošuri :)) Dodala bih da svi imamo strahopoštovanje prema tom brendu i pošto je to tako, bivamo izmanipulisani od kompanije koja plasira taj brend uz pomoć raznoraznih reklamnih brošura, prospekata i takozvane Mund- propagande 😀

  7. Više je brend Isus (Buda, Muhamed…) nego Bog jer se ljudi sa čovjekom od krvi i mesa mogu lakše povezati.

    U fenomenu vjere ima mnoštvo marketinških koncepata dizajniranih za trajno povezivanje čovjeka s brendom.

    Figure svetaca i raspela vas i kod kuće podsjećaju kome pripadate. Na misama vas popovi monotonim govorancijama bacaju u trans, a onda plasiraju ideje direktno u podsvijest. Redovitim molitvama kod kuće jačate vezu sa crkvom čak i kad ste daleko od nje.

    Svaka im čast, izvrsno rade posao.

    • Pedya says:

      Ne bih se složio. Da ne postoji ideja o Bogu, Isus, kao njegov sin, ne bi imao nikakvu težinu. Pošto se priča o Isusu direktno oslanja na ideju o Bogu, Isus ne može biti brend za sebe, nezavisno od Boga. A svakako ne više od Boga.

      • Slažem se s tobom da Isus ne može biti brend za sebe. Ipak, kad pogledamo tri najveće vjere, sve imaju lik proroka koji masama tumači riječ božju i sa čijom se životnom pričom mogu povezati.

        Bez Boga ne bi bilo Isusa. Ali bez Isusa brend Boga ne bi preživio milenije.

        • Pedya says:

          Nije sporno da proroci imaju svoju vrlo važnu funkciju u promociji ideje o Bogu. Uostalom, oni su preteče evangelističkog marketinga. 😉

        • Nikolina says:

          Boga, Bogova i entiteta njima slicnim ima u svim kulturama ne samo zapadnoj (hriscanskoj)… prosto verovanje (u stagod) je konstrukt- ideja koji nadilazi okvire jedne kulture tako da sam bi Bog kao ideja sigurno opstao sa i bez Isusa kao što je i pre toga samo u nekom drugom oblilku…

          A savremeni (i oni malo stariji) marketeers su itekako mogli da uce od crkve, ona je neke stvari do savrsenstva razradila kada su i marketing i pr u pitanju … 😉 Jedino sto bih ovde razdvojila jeste crkva (religija) kao institucija (i obozavaoci tog “brenda” ili institucije, koji neselektivno upijaju propagandu iste), i individualno verovanje kao intimna stvar koja nema veze sa bilo kakvom institucionalizacijom i propagandom.

          • Pedya says:

            Slažem se u potpunosti sa tobom – Bog i njegova “administracija” na zemlji su potpuno različite stvari. Ja sam se bavio upravo institucionalizacijom jedne ideje i njenom osmišljenom i organizovanom promocijom. Individualno verovanje, koje s tim ima ili nema (direktne) veze, je nešto sasvim drugo.

  8. Todor says:

    Peđa svaka čast na analizi 🙂

  9. igi says:

    I povrh svega – Bog nema konkurenciju 🙂 Mozda nekog drugog Boga, ali pojam kao pojam (brend) i dalje opstaje, samo se vernici menjaju.

  10. Hej drugar – važno: that brand is for free!!!:)

    • Pedya says:

      Nisam baš siguran. Da je sve to tako “free”, ne bi njegova “administracija” mogla da vozi besne automobile. I ne bi rukovodeća mesta” u toj “administraciji” bila tako popularna. 😉

Leave a Reply