Feed on
Posts
Comments

Da li znate da se osmeh “vidi” preko telefona? Da se po glasu prepoznaje da li ste svom sagovorniku zanimljivi ili dosadni, da li vam se obradovao, ili se (opet) smorio što mora da priča s vama?

Da je to istina, uverio sam se pre neki dan kad sam pozvao jednu malu pržionicu ribe da potvrdim narudžbinu i izvinim se što ću da zakasnim. Dočekao me je veseo ženski glas, koji me je obavestio da ne brinem ništa, riba se peče, i nije problem što ću da zakasnim, jer će se taman malo prohladiti… 😉 Priznajem, nisam očekivao takav “doček”. U stvari, nisam ni znao šta da očekujem, jer sam ribu naručio “na neviđeno”, po preporuci.

Przena ribaKad sam otišao na lice mesta, video sam da je pržionica zaista mala (tri-četiri mušterije unutra, dok ostali čekaju napolju dok neko ne izađe), a vlasnica onog glasa zaista ljubazna i vesela. 😀  I nije jedina. I njena koleginica je sa sa osmehom na licu sa svakim razmenila poneku lepu reč, a sa nekima se očigledno već duže znala, jer su razgovori zvučali baš prijateljski…

Zašto vam sve ovo pričam? Zato što sam na delu video prvoklasnu uslugu. Da li te žene znaju šta je dobar korisnički servis? Verovatno ne, ali ga imaju. Da li znaju šta je brendiranje? Verovatno ne, ali i to imaju.

Zašto gradite brend? Da bi imali verne, lojalne kupce, koji se iznova vraćaju i kupuju vašu robu? Da bi je kupovali iako je skuplja od konkurentske? Da bi vas voleli i preporučivali drugima? Ako je tako, onda je ova mala pržionica brend, iako toga možda nije ni svesna.

Mislite da su ove dve vesele dame završile neki profesionalni trening iz prodaje? Da pržionica ima razvijen interni PR koji im je objasnio važnost osmeha u telefonskom razgovoru? I koliko je ljubaznost na mestu prodaje bitna da se kupac osvoji i zadrži? Iskreno, ubeđen sam da ne. Pa, u čemu je onda njihova tajna? Mislim da je u tome što one jednostavno vole svoj posao. 😀

Možda sam, prečesto srećući neka mrzovoljna i smrknuta lica, samo prijatno iznenađen ljudima koji vole svoj ni malo glamurozan posao, pa sam ponet time odlutao predaleko i zašao u brendiranje… Možda. Ali kad neko ko stanuje pored Kalenićeve pijace i svih pripadajućih ribarnica “skokne” do Konjarnika po ribu, onda je to za mene slučaj uspešnog brendiranja.

I da, last but not least, riba je zaista bila sjajna. :mrgreen:

 

16 Komentara

  1. […] This post was mentioned on Twitter by Predrag Milićević, Zoran Torbica, Slavko Alcakovic, Andrea Svilokos, Petar Stakić and others. Petar Stakić said: RT @Pedya: Kad brend prži ribu http://www.pedya.rs/?p=2235 [blog post] #PedyaBlog […]

  2. Ivan Boljevic says:

    Ovaj osvrt je pravi sazhetak svih visokoumnih nauka, knjiga i predavanja o CRMu!
    A kao shto sam oduvijek i tvrdio, on i jeste potekao iz kafane: Ako gazda vidi da je drushtvo popilo tri ture – chetvrta stizhe od njega, happy our, shanker dobar slushalac… milion primjera.

  3. Marouk says:

    It works! Odličan tekst. Toliko se retko ovde osmeh vidi… a tek čuje!

    • Pedya says:

      Da, to je prvo što me (vrlo prijatno) iznenadilo – veseli glas iz slušalice. U današnje vreme vrlo redak i, baš zbog toga, nekako poseban doživljaj. 😀

  4. Ovo što je Marouk rekla je strašna istina. Pre nekog vremena odemo u jednu elitni supermarket da u realnom okruženju napravimo reklamne fotografije za neko pecivo. Ideja je bila jednostavna: NASMEJANI potrošači biraju naše pecivo. Zvučalo je tako logično: kad te neko slika i kaže ti “Nasmešite se molim” ti se nasmešiš? Je li tako? E nije tako! Slikali smo dobrih 3-4 sata, NAPRAVILI JEDNO 150 FOTOGRAFIJA – i na kraju kada smo pregledali fotose ispalo je da je jedina osoba koja se iskreno i lepo nasmešila – stranac. I to za baksuz – FILIPINKA!

  5. Hrco says:

    Dobar post!

  6. Darko Vidić says:

    U pravu si, niti imaju trening, niti imaju brending, niti o tome uopšte razmišljaju… Ali imaju to urođeno! I znaju, imaju iskustvo. Isto kao što je nama profesor stalno pričao na ekonomiji o primeru pijace i konkurencijskog tipa tržišta. Kaže, seljaci gotovo sigurno nisu učili ekonomiju, ne znaju za teorije, ali u praksi, nesvesno i “nenamerno” znaju da se ophode u čistoj konkurenciji. Jer moraju. Isto i ovde. Ova žena zna kako treba da se vodi posao. I svaka joj čast. Da je više takvih, Srbija bi bila bolja.

    Ali, ono što meni nikako nije jasno, jeste kako to da veliki menadžeri, lideri, direktori jednostavno ne znaju za to? Iako su učeni, imaju iskustva, trebalo bi da znaju kako se vodi posao, kako da se stvara brend? Zar ne? Ali, u praksi nije tako… Kao što smo već napomenuli na twitteru, komunistički duh je i dalje ostao :):)

    Keep with the good work 🙂

    Pozdrav

  7. Vesna says:

    Ovaj tekst mi je ulepšao jedan već zaista super dan.. sad vidi šta si napisao! 🙂
    Hvala ti.

    Lep pozdrav

    • Darko Vidić says:

      Ko, ja? Šta nije uredu sa mojim postom, i šta je neistinito? Kada pišeš nešto, potrudi se da obrazložiš argumentima…

      • Vesna says:

        Zdravo, Darko. 🙂 Komentar sam napisala Pedyi. A, ako nešto uspe da nekome ulepša jedan već sjajan dan, onda to svakako mora biti jako lepo… složićeš se da tu nisu potrebni još neki dodatni argumenti.

        Možda sam mogla da stavim napomenu kome se obraćam. 🙂 Oprosti što sam te zbunila.

        Lep pozdrav

  8. Darko says:

    Vesna, malo je nepregledno, pa sam pomislio da je post sarkastican i na moj racun 😉 tako da prihvati i ti moje izvinjenje 😉 u svakom slucaju pedjin post je zaista sjajan.

    Veliki pozdrav

    • Vesna says:

      Darko, tek običan nesporazum.. nisam ništa zamerila. 🙂 Inače.. pošto smo se već dotakli tvog komentara, da ti kažem da mi se i on veoma dopao.
      Drugari smo..

      Lep pozdrav

  9. Darko says:

    Vesna, hvala ti 😉

    Veliki pozdrav

  10. Maric Dragan says:

    Odlican tekst koji mnogo kazuje o nasim malim preduzetnicima i o tome da nije tesko biti fin cak je i jako korisno 😉

    sve pohvale

Leave a Reply