Feed on
Posts
Comments

Došlo vreme da se uplati kasko. Opet bih ga ja uplatio kod Dunav osiguranja, da ne bi twittera. I informacije o konkurenciji. Proverih ‘vamo, proverih tamo i – kod konkurencije nađoh polisu za 20%(!) manje para. 😀 Samo da od Dunava donesem jednu potvrdu… I tako, krenuh po nju.

Dan prvi

“Dobar dan.” rekoh ja.
“Dobar dan.” dobih odgovor.
“Ja bih da uzmem potvrdu…” (i objasnih o čemu se radi).
“A, pa to daje koleginica”.
“A gde mogu da nađem koleginicu?”
“Vrata desno. Al’ ne možete sad. Morate sutra.”
“Što?!”
“Koleginica radi do četiri.”
Pa, dobro. Doći ću sutra… 😕

Dan drugi

Trinajs časovnika, ja na šalteru (što je sigurno – sigurno ;)):
“Dobar dan.” rekoh ja.
“Dobar dan.” dobih odgovor.
“Ja bih kod koleginice, da uzmem potvrdu…”
“Vrata desno.”
“A je l’ tu?”
“Tu je.”
Dooobroo… Ajd’ da završimo i to.
“Dobar dan.”
“Dobar dan.”
“Ja bih da uzmem potvrdu…”
“Izvinite, sad sam u sistemu, vidite… Molim Vas da odete kod Tanje…”
Pa meni i treba informacija iz tog “sistema”, pomislih ja, al’ ajde… 😕
“Izvinite, a gde da nađem Tanju?”
“Hodnikom levo, videćete…”
‘Ajde da vidim…

Odoh hodnikom levo, otvorih vrata, provirih… “Dobar dan. Da li je tu Tanja?”
“Nije trenutno. Ali je tu, u zgradi. Brzo će se vratiti.”
Auuh… pomislih ja, kad neko u državnoj firmi “ode na kratko” i “brzo će da se vrati”, onda je vreme za angažovanje svih rezervnih živaca i otkazivanje svih planiranih aktivnosti za taj dan… 😕

Državna firma, ništa novo… Zašto uopšte ovo pričam? Pa, zbog Tanje. Vidojević. 😉 Koja se pred vratima pojavila za manje od dva minuta. ❗ I rekla mi da, naravno, može da mi da tu potvrdu, ali da vrlo nerado to čini, jer to znači da Dunav gubi svog klijenta. A ona to nikako ne bi volela. I onda se bacila na obračunavanje svih mogućih procenata ne bi li sustigla konkurentsku ponudu. Na kraju, dođosmo do već pomenutih 20%, koje bi Dunav mogao da mi odobri kao starom klijentu. “Znate šta”, reče Tanja, “tražiću od centrale da odobre ovaj popust, pa ću Vas nazvati.” “A koliko će im trebati za tako nešto?” upitah ja, upoznat sa “paralelnim proticanjem vremena” u državnim firmama, koje se mimoilazi s ovim našim bar za red veličine… Odgovor je bio najblaže rečeno neočekivan – “Pa, koliko sutra.” Sutra? Ajd’ i to da vidim… pomislih ja. Naravno, dobio sam i traženu potvrdu. Bez problema.
Dunav za Ripley-ja

Dan treći

Zvoni mi telefon. Posle manje od 24h(!) javlja se Tanja. Kaže da mi je odobren popust od 25%!! Ja slušam i ne verujem. 20% je bilo sasvim dovoljno da me zadrže, a oni mi daju 25… I pri tom polisa apsolutno sve pokriva, bez mog učešća (dok je kod konkurencije učešće u šteti minimum 100 EUR). Zaista sam zbunjen. Zahvalio sam joj, naravno, i obavestio je da su zadržali klijenta, a onda nisam mogao da izdržim da je ne pitam: “Izvinite, Dunav je još uvek državna firma?” “Da”, odgovori ona pomalo zbunjeno. “Pa, što se onda toliko trudite oko mene?! Mislim… jedan klijent manje više, a Vama ni iz džepa ni u džep…” Njen odgovor je bio neuobičajen, ali posle svega – očekivan: “Znate, ja svoj posao radim najbolje što umem. Isto bih radila i u privatnoj firmi. Nema razlike.” Da, zaista, nema razlike. Ako se neko trudi zbog sebe, jer tako shvata svoj posao, onda zaista nema razlike. Jedino što su takvi ljudi jedna vrlo ugrožena vrsta. Raritet, takoreći…
 
I posle svega, Dunav nije dobio jednog zadovoljnog klijenta, već jednog oduševljenog klijenta. Pokazali su trud i brigu, koji su po meni, u ovom okruženju… stvarno za Riplija. 🙂

U stvari, Dunav je za svaku pohvalu, a Tanja je za Riplija. 😀
Ima l’ nekog iz Zabavnika da čita ovo…? :mrgreen:

 

18 Komentara

  1. Fenomenalno… uvek me oduševe ljudi koji svoj posao rade do kraja. Bez obzira kakav je posao, i šta rade, ali ako su se toga prihvatili odradi ga do kraja.

    Ovo treba promovisati i kao good case… a mozda da otvorimo zajednički blog gde bi se sakupljali ovakvi primeri i da na taj način pokušamo da izazovemo “takmičarski duh” i zelju za promenom i u državnim firmama.

    Znači Tanja je postala arhineprijatelj čuivenoj Mićkovoj Mici Ubici, šalterskom (ne)radniku broj 1 🙂

    • Pedya says:

      Kao što vidiš, oduševe i mene. 😀

      O sličnim primerima treba pisati da bi se tim ljudima glasno reklo “Hvala” i “Svaka čast”, ali blog postovima izazvati “takmičarski duh” u državnim firmama… ne verujem u to. Ti ljudi ili rade svoj posao zbog sebe, kao Tanja, ili ga ne rade (opet zbog sebe). Sve dok njihovi šefovi ne počnu da čitaju naše blogove ;), blog post kao motiv mi ne zvuči realno.

  2. Deda says:

    Za Tanju bambi, za njenu firmu i ne bas!

  3. Tanja je stvarno zaslužila javnu pohvalu.
    Još bolje, zaslužila je i bonus na platu. Da je bar malo ovakvih ljudi više, ovo bi bila drugačija zemlja…

  4. Uh, a te Tanje su tako rijetka pojava u posljednje vrijeme…

  5. igi iggy says:

    svaka čast dunavu, ja se još uvek držim moje os. kuće 🙂

  6. Sneyana Lukovic says:

    Pedja,
    Hvala na ovom postu.
    Trenutno radim u javnom preduzecu i na neki nacin me boli kad konstantno slusam kako su u javnom sektoru sve neradnici sa `debelim platama`. Ide se u poslednje vreme dotle da ako si iz privatnog prešao u javni sektor, prećutno dobijaš kvalifikaciju profesionalnog škarta.
    Od dvadeset i kusur godina r.staža, ‘’nedavnih’’ sedam godina sam radila u velikoj stranoj kompaniji. Znači ,mogu da vršim poredjenje.
    Sve je stvar ličnosti. Odgovorne i radne osobe će uvek raditi na isti način. Bez obzira na vlasničku svojinu.
    Posao pre svega čine ljudi !
    Lično sam više motivisana u ovom javnom preduzeću, nego u privatnom (iako sam tamo dobila priznanje za profesionalizam) gde sav kapital ide van zemlje, a ljudi po difoltu rade u atmosferi mobinga, koji nikad neće biti sankcionisan jer se velike strane firme ne smeju sankcionisati zbog privlačenja kapitala.
    Prirodno je da se lični profesionalni maksimum može dati u normalnim uslovima rada, a toga u javnom sektoru još ima. Velika većina zaposlenih u javnom sektoru je radna. Kao što ima neradnika u privatnom sektoru.
    Oni koji nisu imali priliku da duži period rade u velikim sistemima različite vlasničke strukture, ne mogu uočiti zašto se samo čini da su radnici u privatnom odgovorniji od onih u javnom. Tu iluziju stvara organizaciona i upravljačka struktura.
    Jedino dobro što su strane kompanije sa sobom donele je uhodan šablon rada. Pre svega organizacioni, sa strogo definisanom hijerarhijskom strukturom – odgovornošću, potom pravila protoka dokumenata, raznorodne vrste pravilnika. Nema lutanja, sve je definisano, sve piše….
    Ali donele su i iluziju da se ceni rad i profesionalizam. Veza i lobija raznorazne prirode svugde ima pa time i postavljanje nestručnih ljudi na visoke pozicije, kao i ravnodušnosti prema odlasku stručnih kadrova.
    U javnom sektoru je svašta izmešano, sa velikom primesama politike što zaposlenima otežava proces rada i reflektuje se u nekim situacijama na rad sa strankama.
    Prema tome, pre svega bravo Tanja, a ne bravo Dunav, pri čemu ne umanjujem profesionalnost i odgovornost naše osiguravajuće kuće za koju smatram da bi trebalo da ostane naša. Bar jedna.

    • Pedya says:

      Draga Snežana,

      Radio sam u kompanijama najrazličitijih veličina i najrazličitijih struktura i zaključio jedno – zaista sve zavisi samo od ljudi koji rade u njima. A uvek ima i “ovih” i “onih”. 😉 Međutim, uvek se prijatno iznenadim kad naiđem na ovakvu profesionalnost koja potvrđuje jedno od pravila marketinga – “nije cilj zadovoljiti korisnika, već ga oduševiti”. To se zaista retko sreće.

  7. Baš sam danas odoleo iskušenju da pišem o jednom POTPUNO OBRNUTOM slučaju – što je višestruko nezdravo jer se negativna energija tako najbolje “razmnožava”… Ipak – ono što je glavna odlika tvoje priče je upravo ta “neverovatnost”, jer su takvi slučajevi jednostavno toliko retki da smo potpuno prestali da ih očekujemo. Prosto se podrazumeva da su državna, tj. javna preduzeća legla nerada, nekompetentnosti, neljubaznosti, javašluka, nepotizma, politikantstva, lopovluka… Mogao bih da nabrajam do sutra.
    Da li se mogu takvi sistemi popraviti iznutra (uz pomoć retkih ljudi kao što je Tanja, ili ovakvih postova?) Pitanje je dovoljno tendenciozno da bih morao još i da odgovaram na njega.

    • Pedya says:

      Pa čuj, sve se može popraviti ako za to postoji motivacija. E sad, šta motiviše ljude, drugo je pitanje. Takođe, mislim da se samo iznutra takve organizacije i mogu popraviti, ali moraju imati prave ljude na ključnim pozicijama. Verujem da politička podobnost ne mora nužno da potire poslovnu sposobnost, pa nada još uvek postoji ;), ali ne mislim da se ovakvim postovima može nešto promeniti. Oni služe da se onim osobama, koje to zaslužuju, javno kaže “Hvala”, da vide da neko zaista ceni njihov trud. Pa makar taj “neko” bio i klijent. :mrgreen:

  8. Link ka ovom tekstu sam prosledila drugarici koja radi u pomenutoj kompaniji. SVI su culi, sa svih strana joj cestitaju, devojka ne zna sta je snaslo.
    Moc pozitivnog razmisljanja a i nisi mogao lepsu zahvalnicu da joj napises 🙂 Pedya

    • Pedya says:

      Iskreno mi je drago što se to dešava. 😀
      Njen postupak je obradovao mene, drago mi je ako je moj tekst obradovao nju. I pokazao drugima da se “dobar glas (ipak) daleko čuje”… 😉

  9. Snezana Lukovic says:

    “Prosto se podrazumeva da su državna, tj. javna preduzeća legla …. ” i tako redom, svega najgoreg…
    Volela bih da procitam taj akt u kome to pise, pa se podrazumeva …
    Stvarno mi je zao, ali posle ovako snaznog naboja netrpeljivosti, suvisno je bilo sta komentarisati….
    Onda se pitam kako Tanja ne polude u tom leglu, ….vec i dalje radi na zadovoljstvo klijenata.

    • Pedya says:

      Možda Dunav nije klasično državno preduzeće? 😉
      Ja sam i ranije bio njihov zadovoljni korisnik, Tanja je “samo” učinila da budem oduševljeni korisnik. 😀 Osim toga, ideja i inicijativa su bili njeni, ali neko je sve to odobrio, tako da, očigledno, ona nije jedina koja razmišlja na takav način. 🙂

  10. […] toliko razmišljala. O nečemu što se obično podrazumevalo samo se nije često upotrebljavalo   Dunav za Riplija CITAT: ……….I posle svega, Dunav nije dobio jednog zadovoljnog klijenta, već […]

  11. peca says:

    Možda je malo offtopic, ali ne daj Bože da ti zatreba refundacija štete za Kasko osiguranje kod Dunava…
    Ja sam se jednom prevario i od tada, kada je Kasko u pitanju zaobilazim tu kuću u širokom luku.

    • Pedya says:

      Nije offtopic, to im je osnovna usluga. 😉 Moram ti reći da sam ja njom vrlo zadovoljan – četiri godine sam imao manju štetu na limu (“češanje” na parkingu isl.) i svaki put sam to prijavljivao Dunavu i svaki put sam posao završavao istog dana (inicijalna papirologija oko procene) i opet u istom danu kad je auto bio gotov (opet papirologija oko plaćanja). Ukratko, bili su poprilično brzi i efikasni, tako da sam ja već bio njihov zadovoljni klijent – Tanjin postupak je učinio da postanem njihov oduševljeni klijent. 😀
      Ja samo iznosim svoje iskustvo, ne znam kakva su druga. Verovatno nisu sva ista…

  12. Dragan says:

    Bravo Tanja!

Leave a Reply