Feed on
Posts
Comments

Smatram da linkovanje nekog sadržaja predstavlja preporuku za njegovo čitanje/slušanje/gledanje, pa ovom prilikom neću linkovati sadržaj na koji se ovaj tekst odnosi. A odnosi se na vrlog nam muzičkog predstavnika za Eurosong 2010. Ali zato vrlo rado linkujem tekst koji me je inspirisao na ovaj post. Džejn, hvala ti. 😉

Dosta se zadnjih godina pričalo o brendiranju Srbije i često se postavljalo logično pitanje „šta to mi u stvari hoćemo da brendiramo?“ – da li je u pitanju određeni proizvod, određena (turistička) destinacija, ili „korporativni brend“ naše države… i šta sve treba učiniti sa „proizvodom“ pre nego se otpočne njegova promocija… Sva su ta razmišljanja bila na mestu (šteta što nisu dala nikakav rezultat…), jer pre promocije (koja je deo taktike) ide strategija. I tu smo stali. Jer strategiju nemamo. Sa tendencijom da se po tom pitanju ništa i ne promeni… 😕

Nije za slušanjeMeđutim, nedostatak strategije i jasne vizije „korporativnog brendiranja“ ne daje nam za pravo da se u komunikaciji sa okruženjem ponašamo neozbiljno. Najblaže rečeno. Želeli mi to ili ne, brend Srbije postoji, takav kakav je. Ako ga mi ne kreiramo, kreiraju ga drugi. Ako nam se ne sviđa, možemo da ga menjamo, ali moramo imati svest o tome šta je brend i kako se on gradi.

Kao što sam već pisao, brend je (po definiciji koja se meni lično jako dopada) „onaj osećaj u stomaku (gut feeling) koji se javlja u vezi određenih proizvoda, usluga ili kompanija“. Ovde bih dodao „i država“. Svako od nas ima neki svoj „unutrašnji osećaj“ na pomen npr. Japana, Nemačke, Švajcarske, SAD… Nekima zavidimo na fanatičnoj disciplini i fantastičnom uspehu, nekima na viševekovnom miru i spokoju, neke smatramo prepotentnim i arogantnim siledžijama, ali o svakom imamo neko mišljenje zasnovano na nekom vlastitom (posrednom ili neposrednom) životnom iskustvu. Sa svakim od tih brendova smo na neki način bili u dodiru i u svakoj toj tački dodira dodat je još jedan delić mozaika koji u našoj svesti formira sliku tog brenda. Za sklapanje tog „brend mozaika“, svaka dodirna tačka je bitna.

Verovatno niko od odgovornih nije svestan činjenice da je i ova pesma „tačka dodira“ sa „korporativnim brendom“ Srbije. Sa korporativnim brendom koji bi rado da „utegnemo“. Ako nam je (pre)ozbiljan problem da sredimo ekonomiju, smanjimo državni aparat, uprostimo administraciju, suzbijemo korupciju… možemo bar da vodimo računa o tome šta i kako pričamo (i pevamo) o sebi. „Molitva“ je tu bila uspešna, ali ova najblažerečeno čudna pesmica teško može postaviti „novi delić“ u isti „mozaik“…

Zašto više nemamo Savet za promociju Srbije, objasnio je njen (sad već bivši) predsednik, a zašto uopšte nemamo osećaj za meru, e to ne znam ko ume da objasni… 🙁

12 Komentara

  1. Jako lijepo napisano, a poklopilo se sa načinom na koji i sama razmišljam.

    Gledajući izbor u Srbiji, a dan poslije i kod nas u BiH došla sam do zaključka da očito spadam(o) u manjinu kojoj se ovakve stvari ne sviđaju. A ta manjina je toliko mala da je to prosto za žaljenje.

    Stoga nije ni za čuđenje to što je najjači brend bilo kojoj zemlji sa ovih prostora to da pripada – Balkanu. A znamo svi šta to znači.

  2. PedjaIP says:

    Ovo niže je tekst koji sam, pre godinu dana) svojevremeno objavio na LinkedIn-u u okviru jedne grupe (www.linkedin.com) a koji mi se čini još uvek aktuelnim po pitanju “brendiranja”. Dakle:

    “Bavim se u Srbiji intelektualnom svojinom preko 20 godine (radio u Zavodu za intelektualnu svojinu kao načelnik za robne marke (čitaj: brendove)) a sada imam svoju kancelariju za zaštitu intelektualne svojine.

    Bez pretenzija da se pravim pametan želeo bih da skrenem paznju na neke stvari. Iz iskustva kažem i tvrdim, da naše firme i pojedinci, uz časne retke izuzetke, uglavnom nemaju pojma šta je robna marka (brend) a još manje koji je njen značaj. Izmedju ostalog i zbog toga što je ova oblast pravno regulisana odavno zakonom koji se veoma “trapavo” zove “Zakon o žigovima”. Da ne pominjem da se većina sablazni (čitaj: odustanu) kad shvate koliko košta zaštita intelektualne svojine (brendiranja), počev od angažovanja dizajnera, pravne zaštite (kojekude), marketinga itd. Naravno bez svega ovoga jednostavno se ne može.

    Dakle, čime “brendirati” zemlju: prirodnim lepotama, dobrim provodom, dobim jelom … Ljudi moji, pa ove stvari ima SVAKA ZEMLJA na svoj način. Turisti koji dodju kod nas su oduševljeni, ali samo kada ih novinari pitaju. Još nisam video da neki turista u bilo kojoj zemlji, kada mu novinar turi mikrofon pred usta, krene da priča šta mu se ne svidja. Čak i da priča, niko to neće pustiti u etar. Da sam u pravu – jesam, a pogledajte malo statistike o broju turista zadnjih 10 godina kod nas i u okolini, a da ne govorim šire. Dakle, to su sve, blago meni, zavaravanja, u stilu: ovde je provod boli glava. Svuda je „bre“ provod BOLI GLAVA.

    No da se vratim na temu.

    Imamo li mi kao zemlja neki jasno definisan nacionalni plan, a da je svima jasan i dostupan. Ja ga baš i ne znam, osim načelne želje da udjemo u EU, a i tu u praksi ima saplitanja koliko nam duša poželi.

    Nacionalni plan treba da bude tipa:

    1 ….
    2 ….
    3 ….
    50 ….
    150 ….

    i da taj plan TRAJE a ne da se menja posle svakih izbora kako kome ćefne.

    Kada obični ljudi budu videli da država ozbiljno stoji iza onoga što je zacrtala, i to bar 10 godina, onda će se i pojedinci zapitati “šta nam je činiti”.

    Moj stav je da brendiranje zemlje “u načelu i u globalu” ničemu posebno ne vodi jer će se svesti na slikanja manastira, ministara i sličnih po kojekakvim sajmovima i prijemima.

    Kako je neka zemlja sebe brendirala. Tako što je privrednicima napravila milje da mogu da rade, bez većih trzavica, uredila pravno odnose u odredjenim oblastima, i zaiteresovala privrednike da ostvaruju svoju funkciju, DA PROIZVODE.

    Zapitajte se ŠTA MI TO PA PROIZVODIMO, a da može biti svetski, ili bar regionalno, poznato. Ne računam na probleme, tu smo vala neprevazidjeni prvaci. Naravno ima ponečega ali je to malo.

    Da rezimiram kako bi po mom mišljenju trebala da se brendira Srbija:

    1. država da stvori valjane uslove privredi za rad i da se trudi da maksimalno olakša realno i efektivno poslovanje
    2. privrednici da shvate DA SU ONI TI koji treba da imaju proizvod kojim će da se brendira Srbija
    3. privrednici da taj proizvod lepo i provokativno nazovu, da ga upakuju, ulože u markteing …
    4. privrednici da sve to što imaju lepo pravno zaštite, ako ni zbog čega drugog, ono da im neko ne bi to njihovo ukrao i zaštitio kao svoje – setite se nemaca i šljivovice, a ima i drugih primera
    5. privrednici da budu istrajni u svojim namerama i da shvate da je njihovo lično “brendiranje” dug i mukotrpan posao (koliko dugo postoji COCA COLA, PHILIPS, NIKE, STOLICHNAYA, …, a ne da rade po sistemu “ako za prvih godinu dana nisam uzeo 1.000.000 evra, džaba ga poso”, i zatvaraju firmu i otpuštaju radnike, pa ponovo polaze ispočetka. To se tako ne radi.

    i najvažnije

    6. država da shvati da kad privrednici steknu svoje “brendove” onda će i Srbija imati čime da se brendira.

    Ako nisam u pravu – neka mi neko da primer zemlje koja je sama sebe usešno brendirala, ali u pozitivnom smislu reči. Setite se Portugalije i Irske – one su svojevremeno, ne tako davno, napravile PRIVREDNI BUM, a ne apstraktni napredak mahanjem zastavicama.

    Ovako, pucamo u prazno i pravimo maglu brendiranjem “naših” jela, kafana, restorana, provoda. To velike pare nikom nije donelo, a naročito ne državi.

    Državi pare mogu da donesu, kroz umerene poreze, samo privrednici. Naravno mogu i krediti, ali neko treba da ih vraća – a to su opet privrednici.

    Prema tome LJUDI – u se i u svoje kljuse – brendirajte sebe i svoju firmu, a Srbija će se, uz vašu pomoć, već nekako sama snaći i brendirati. I još nešto, ne čekajte da država uzme stvari u svoje ruke – ona ih i nema, izmite VI stvari u svoje ruke i samo napred.”

    Pozdrav svima

  3. […] i Džejn su to lepo elaborirali, Pedya kao ’’Dodir brenda, kao prst u oko… tj. Uvo’’, dodala bih i u pamet a Džejn kao ‘’Plači, Srbijo, Grand je pobedio. […]

  4. Ovo što je PedjaIP napisao je verovatno najbolje što sam na temu brendiranja Srbije do sada čuo. Ako državu možemo da zaboravimo u vezi ovog posla (a ona očito slabo izlazi na kraj i sa nekim poslovima koji su daleko bliži njenom “opisu posla”), onda sigurno treba da dignemo ruke i od pokušaja na “nižem nivou”.

    Pre nego što gomila entuzijasta ospe drvlje i kamenje na mene, da razjaznimo: Verujem ja da ima ovde mnogo pozitivne energije, znanja, vrline… Ali to jednostavno nije put!

    Ako ja npr kažem kako je idiotski da jedna poljoprivredna država (mi) uvozi masovno beli luk (?), i da ako mi čak ni tako nešto prosto ne možemo da radimo dovoljno dobro “tako nam i treba” – od takve kritizerske “pljuvačke” ili kakve god hoćete izjave može da bude nešto dobro (neko će dodjavola da napravi taj plastenik i zasadi vražiji beli luk). Ja vidim da od takvog “negativnog” pristupa može da bude neke koristi. Evo ja obećavam da ću tom budućem proizvodjaču da ponudim svu moguću profesionalnu pomoć – besplatno! Ali da gubim vreme retuširajući prirodne lepote (sklanjajući u Foto-shopu divlje deponije sa nestvarnih predela) kao što radi Radoš Bajić? Neko bi rekao: “bolje radi nešto korisno”.

    Nedavno sam čuo jednu rečenicu koja se idealno nadovezuje na prethodni tekst: “Ono što je korisno za vas – korisno je i za vašu državu.” Još samo da i naša država (i većina gradjana) to shvati… Onda nećemo imati problema sa brendiranjem…

    • Pedya says:

      Nije negativan pristup ukazati na negativnost. To bih pre nazvao “konstruktivnom kritikom”… 😉

  5. NikolinaL says:

    O pa zar i ti o Evroviziji, pa sta vam je ljudi sa tim temama ovih dana? 🙂

    Ja ne znam da li zbog cinjenice da sam za ove izvodjace bukvalno prvi put cula i videla ih ovih dana ili toga sto nemam mentalni overload od pink kulture (mada iskreno receno nemam ga ni u BG – uvek postoji izbor da se TV iskljuci) uopste ne shvatam sve to toliko tragicno.

    Evrovizija je trash festival odavno, kompozicija je taman prikladna za to, reci su da legnes na pod od smeha ali – who cares, ionako ih niko ne razume… Ne vidim da je to manifestacija na kojoj se bilo ko posebno brendira ili ce imati ikakav uticaj na percepciju Srbije u Evropi..samo je nama tradicionalno bitno i pravimo veliku frku oko toga.

    Na stranu cinjenica da su sva desavanja izazvala toliku reakciju javnosti, oprecnih komentara…znas kako kazu, svaki publicitet je dobar publicitet (za neke stvari, narocito za kich paradu). Mene su licno vise iznervirali neki odvratni komentari koje svakodnevno citam na racun tog klinca koji je pobedio i pitam se kako ljudi sebi mogu da dozvole da pomisle a kamoli napisu tako nesto…:(

    • Pedya says:

      Pa, ne bih se baš složio da je “svaki publicitet dobar publicitet”, jer postoji i onaj pozitivni i onaj negativni. 😉 A nije mi ni svejedno ko i kako predstavlja Srbiju u Evropi, pa makar to bilo i na “trash festivalu”. Ako nam je to nešto toliko nebitno, onda, brate, da se ne zezamo s tim i da sve pare koje bi spucali tamo utrošimo na nešto pametnije. Da naš “nacionalni servis” ne troši pare na gluposti, možda ne bi morao opet da digne pretplatu… 👿

  6. Deda says:

    Meni je gospodin Mitrovic bio i vise nego potreban. Sigurno je da cu kontaktirati coveka u najskorije vreme.
    Zahvaljujem se Pedja tebi sto si svojim odlicnim postom privukao paznju …
    Samo citam, uzivam i dobijam potvrdu nekih mojih razmisljanja pa mi je osmeh oko glave koliko se radujem sto idem pravim putem … 😛

  7. Srbija ima dvadeset do trideset ljudi koje inostrana javnost daleko bolje “rangira” nego samu Srbiju. Goran Bregović je jedan od njih.

    Tekst me je “primorao” da tu pesmu potražim na netu – nisam pratio izbor.

    Dakle, tipična svadbarska festivalska pesma, dobro će ići, nevezano za Evroviziju, uz prasetinu, jagnjetinu, sarmu i tortu, a posebno uz rakiju i pivo. Rečenica “Ovo je Balkan” je najbolji deo. 😉

    Goran je to odradio upravo tako kako kompozitor tog renomea, ma šta ja, mi, vi..mislili o njegovoh muzici, radi kad pravi “nešto” za Evroviziju. Savršeno sračunato. Jer, nije to festival najboljih pesama, a jedva da je i muzička priredba, to znamo odavno.

    Dakle, jedna šminkerska kombinacija kakve najčešće odnose pobedu na toj smotri kiča koji odavno ima revidirano značenje. (Ispod petog-šestog mesta mali neće proći.)

    Generalna emotivna (i vizuelna i zvučna) poruka svima koji to budu pratili ide u korist brenda Srbija – da smo poslali Mocarta, krahirali bi. Čista, vesela, dobro umiksana u orijentalno-zapadnu estradnu subkulturu “niskog intenziteta” – mislim da je to ono što pesma i sve oko nje promovišu.

    Druga je stvar što mi imamo zanimljivu percepciju sebe samih. Mislim da nas i druge Bregović bolje poznaje nego što mi sami poznajemo i sebe i svetove izvan našeg. 🙂

    Uzgred, Evrovizija je šou za “široke narodne mase”. Najveći deo gledalaca iz zemalja koje učestvuju, slutim, nije mrdnuo iz svoje zemlje. To nisu kreatori nečeg važnijeg u društvu, brenda cele jedne zemlje ponajmanje. Ili, ako više volite, kao što lepo reče NikolinaL, who cares? Koga je, uopšte, za sve to i najmanje briga? 🙂

  8. Pošto sam ja (povučen jednim dobrim komentarom) potpuno promašio temu, samo da kažem da mi je pesma čak simpatična. Naročito je “vickasta” ideja da se BALKAN izgovara sa “crnačkim” akcentom. Iskreno, ne znam da li bi možda bio bolji potez da je išla prva pesma (svakako je “vizuelno” atraktivnija, ali već o ukusima…), ali što neko reče: “koga briga”… (makar smo se spasli one tragične Beovizije i totalnog višenedeljnog “smaranja”)

  9. Pogled iz daleka says:

    Kad se uzme u obzir koliko na internetu postoji ovakvih blogova, ovaj komad naj verovatnije spada u 100 nasih naj boljih i naj korisnijih. Jedina mana je bas u tome sto je previse zamaskiran sa toliko “nevaznim” brand naslovom pa ce mnogi da preskoce i da ovo i ne procitaju.

  10. […] – Dodir brenda, kao prst u oko… tj. uvo Brend, onaj osećaj u stomaku, pesma za evroviziju, tačka dodira, osećaj za meru…. CITAT: […]

Leave a Reply