Feed on
Posts
Comments

Volim da mislim da sam sam odgovoran za svoj život, da (se) čvrsto držim (za) volan i da priznam da sam, kad mi se to ipak desi, ja udario banderu, a ne ona mene…

Trudim se da u školi života pažljivo pratim predavanja, pa čak i da hvatam beleške, ali mi očigledno tu i tamo ponešto promakne.

Šteta što ne znam koju lekciju sad obrađujemo. Bar da znam što sam u magarećoj klupi…

30 Komentara

  1. Deda says:

    Nisam shvatio poentu, ali sam izvukao odlicna zapazanja… 😛

    • Pedya says:

      Ma, ti si… 😉

      Poenta je u tome da mi se (a sigurno nisam jedini) povremeno u životu dešavaju stvari kojima ne znam uzrok. Naravno, da su to neke lepe stvari, ja bih veselo zviždukao ne zamarajući se uzrocima umesto da pišem post (smatrajući da mi lepo pripada “po definiciji” ;)), ali…

      Uvek smatram da sam ja kriv za to što mi se dešava (a ne “ova zemlja”, “ovo vreme”, “globalna kriza” i svi drugi samo ne ja) i pokušavam da pronađem gde to grešim, ali ponekad ne uspevam u tome. I tako, sedim u magarećoj klupi jer nisam savladao lekciju (napravio sam grešku), ali je problem u tome što ne znam “koju lekciju sad obrađujemo” (ne znam u čemu sam pogrešio). 😕

      Ajd’ iznesi svoja zapažanja, pa da imam bar neku vajdu od svega… 😀

  2. Deda says:

    Pa reko, ajd ja od tebe da naucim nesto, kad avaj…trebas help,lol 😛
    E moj prijatelju, kada bi samo znao koliko puta dnevno sedim u istoj toj magarecoj klupi dozvoljavaljujci gorima od mene da mi vuku i izvlace usi?
    Taman dignem glas da izustim nesto pametno, kad se razlauce neka budaletina , kukala mu i njemu i meni , majka, pa me nadglasa i opet ostanem nedorecen i necujan u istoj toj klupici…
    Ako nastavim dalje , unisticu samog sebe, ubedacicu cu se a bogami i tebe…
    Zato sam ja odlucio da idem drugacije: pisem i pricam samo o lepom, cak i kada mi nije ( a cesto mi nije) lepo, cak i kada placem, ne pokazujem to nikome… Ne zato sto muskarci ne placu, nego zato sto su moje suze vece i slanije nego tudje, bas kao i moje muke, sto bi babe ispred zgrade iskukale, pa cak i tudje prikazavsi ko svoje…

    Nisi trebao da me prozivas..
    Ipak, optimizam i vera u sebe i svoje sposobnosti, nece mi dozvoliti da sedeci u magarecoj klupi dozvolim sebi da se osecam ko magarac, a to je vec velika prednost nad drugima, pogotovo prema onima sto stoje… 😛

    • Pedya says:

      Ma sve si u pravu. Nisam ni mor’o da pitam… 😉

      Važno je smotati uši da niko ne vidi, a kad se ne vide onda ih i nema, jel da? 😀

  3. Deda says:

    Tako ispada.
    Samo bi ponovio, sklonili se pametni, a budale isplivale… 🙁

  4. Vas dvojica tamo bez priče, inače ocena manje iz vladanja! I napravite mesta na toj klupi, vidite da stojim! Šta, treba zbog vas da nabacim kondiciju k’o za olimpijadu?

    • Pedya says:

      Evo, evo, sedi… 😉 Znamo mi kako je to kad te stegnu krsta… 😀

      Nego, da neko ne pomisli da nam je životna mudrost usmerena samo na to kako se od ušiju divne mašne prave… To je samo usputna zanimacija, dok s vremena na vreme ližemo plajvaz i podvlačimo crtu, jel da…? 😀

  5. Milko says:

    izadji iz magareće 🙂

    percepcija je realnost 😉

    pozdrav 🙂

  6. Вуле says:

    Беж’ мало у страну да седнем до тебе!

    • Pedya says:

      Evo, sedi, ima za sve mesta. 😀
      Od punog je drveta, može svašta da izdrži… 😆

  7. Deda says:

    Ispasce da je magareca klupa za najbolju decu.
    Nema, ovo danas je sve okrenuto naglavacke… 😛 😀

    • Pedya says:

      Jes vid’o, Deda!?
      Sad ću da raspletem uši i idem svima da se hvalim. Nisam ni znao u kakvom sam sjajnom društvu… 😆

  8. što danas prave tako kratke klupe?

  9. Guru says:

    Taman rekoh da sjednem da odmorim kad’ ne lezi vraže, sva mjesta na klupi zauzeta hehehehe 😀

  10. goldieui says:

    Društvo je kompleksan sistem, svaka jedinka društva zavisi od okoline. Ljudi imaju ograničene sposobnosti za predviđanje takvog sistema pa nas to često navodi da pomislimo da treba da sedimo u magarećoj klupi. Zapravo je potrebno samo shvatiti, da nismo svemogući i da previše parametara oko nas utiče na naš život i da ih ne možemo kontrolisati u potpunosti. Zato treba predviđati i delovati u najboljem i najgorem slučaju. Uvek moramo ostavljati prostora za promašaje, slabosti i nesreću, to su parametri koji se ponašaju neočekivano za naše pojmove. Uvek će ih biti i kada to prihvatimo, bićemo srećniji.

    Uh, sta napisah 😀

    • Pedya says:

      Nije reč o sreći i nesreći. Čovek se prema životnim pojavama postavlja onako kako on želi (svesno ili ne) – neko promaši gol sa penala, pa nastavi dalje i da dva u nadoknadi vremena… A neko nikad ne siđe sa tribina, ali uvek ima šta da zamera i dobacuje. I uvek su mu krivi oni što se bore, jer se ne bore onako kako bi on hteo. Nije slučajno što ih je na terenu 22, a na tribinama na desetine hiljada. Tako je i u životu…

      Dakle, nisam ja u magarećoj klupi jer sam nesrećan zbog životnih okolnosti, već zato što sam ljut na sebe, jer mi se dešava nešto čemu ne znam uzrok. Trebalo bi da ga znam, ali eto… Pošto uzrok definitivno postoji, a ja ga ne vidim, moj zaključak je da neku životnu lekciju nisam naučio kako treba. A za takve je magareća klupa… 😉

      • goldieui says:

        Kazes: …dešava ti se nešto čemu ne znas uzrok.

        To je upravo to da je drustvo kompleksan sistem i ne mozes kao pojedinac da sagledas sve sto utice na tebe (sve uzroke). Sve sto ljudi ne vide pripisuju “sreci” da je tako nazovemo. 😉

        E sad to da li si na tribinama ili na terenu, to su vec stvari na koje si ti uticao tvojim odlukama. I nekako mislim da ta lekcija koju kazes da si propustio nije bila dobra jer je nisi zapamtio. 🙂

  11. Punky says:

    Nebitno je u kojoj si klupi ili koliko pratis, bitno je koliko si covek! 😉

    Moram da priznam da komentare nisam citao, tako je moj mozda van konteksta? 🙂

    • Pedya says:

      😉

      Nije van konteksta. Da si ih čitao samo bi video ko se sve još nagurao u tu klupu. Teško je pronaći bolje društvo… 😀

  12. Suske says:

    Tolko đaka u magarećoj klupi bez učitelja.

    Možda i nije magareća 😉

  13. Charolija says:

    Cela učionica može da se napuni, a ne samo jedna magareća klupa. Malo ste mi smešni tu tako šćućureni. 🙂

    Nema mesta, ni vremena za sedenje, po meni sve ono što se ponavlja je nešto što iz ranijih situacija nismo dobro naučili. Sedeti u magarećoj klupi bez ideje, “šta ćeš tu?” nema nikakvu svrhu. Dižite guzice odatle i u nove izazove. 😉

    • Pedya says:

      Svaka ti je na mestu 😉

      Evo ja ću da se dignem… samo malo… utrnula mi noga… 😯

      • milos says:

        prijatelju moj 🙂
        kao prvo puno pozdrava i najlepsih zelja u ovoj godini tebi i tvojoj porodici…
        kao drugo moramo negde na vino jer je za pivo hladno 🙂
        cujem pre neki dan od naseg zajednickog prijatelja, mahatme gandija, da imas blog i odlucih veceras da ga nadjem, vidim, procitam koju pametnu…i kao i uvek ima mnogo pametnih stvari za procitati i usvojiti..
        ali sam ovde hteo da postavim komentar i nesto napisem…sedeo sam u toj “magarecoj klupi” sto u skoli sto van nje….kada nije pomagao odlazak u cosak, cupanje zulufa, packe lenjirom ili,ti si stariji pa znas, klecanje na kukuruzu, ostaje “magareca klupa”…ali…u tu klupu idu dve vrste ljudi…ili oni koji su “slabije pameti” (kako su govorili ucitelji – budale i glupaci) ili oni koji su tvrdoglavi i jogunasti….bicu skroman da sebe svrstam u drugu vrstu ljudi, a opet moje skromno misljenje da si i ti taj koji pripada drugoj vrsti…ispravi me ako gresim 🙂

        • Pedya says:

          Hvala na lepim željama, takođe. Dobrodošao mi na blog! 😀

          Iskreno, ne znam ni sam da li sam toliko glup da ne mogu da shvatim neke stvari ili sam toliko tvrdoglav da neću da shvatim neke stvari… 😉 Ali, ta klupa mi, izgleda, ne gine s vremena na vreme… 😛

  14. Guru says:

    Hmhmhm … ovaj… Je li došao profesor? Da li ste učili nešto novo? Šta sam sada propustio? hehehe 😉

  15. […] zanimljiv s tačke mistifizma je post U magarećoj klupi od […]

Leave a Reply