Feed on
Posts
Comments

Proizvodi se kreiraju u fabrikama, a brendovi u svesti potrošača. Mnogo je važnije kako korisnik doživljava uslugu/proizvod/kompaniju, nego šta ona zaista jeste. Na tržištu borbu ne vode proizvodi, već brendovi, ne karakteristike, već percepcije. Percepcija je realnost.

Ne samo da karakteristike proizvoda nisu presudne pri donošenju odluke o kupovini, već ih ljudi često uopšte i ne znaju, jer oni ne kupuju proizvode već brendove. Ne verujete mi? Evo malog eksperimenta…

Starbucks okoZamislite pustinju Nevade. Podne je. Sunce prži iz sve snage, a ono malo flore i faune što je i postojalo, spržila je radioaktivnost. Dakle, jedna vrlo vrela i potpuno pusta pustinja… Zamislite sebe u njoj. Teturate već nekoliko sati tražeći spas iz te situacije. Ironijom sudbine, kod sebe imate sedam zlatnika, ali ni kap vode. Pogled vam se muti u potrazi za bilo kakvom tečnošću koja bi nadoknadila onu koja nemilice isparava iz vas. Odjednom nailazite na čudnu spodobu, ili bar vama tako izgleda. Kao da je pobegao iz nekog od filmova o “pobesnelom Maksu”. Ili nekog od Hermanovih stripova… Iz njegovog pravca začujete vrlo dubokim glasom postavljeno potpuno suvišno pitanje “Da li si žedan?” “O daaa, daa, da!!!” pomislite u sebi dok vam grlo ispušta samo suvo krkljanje… “Imaš sreće prijatelju” nastavlja on, “Ja trgujem napitcima. Šta bi želeo?” “ŠTA bih ŽELEO?” pomislite, “Pa bilo šta…”

Hmm… Bilo šta? Promislite dobro pre nego što poželite, jer možda vam se želja i ispuni… 😉

U situaciji kad prihvatate “bilo šta” za piće, on vas pita:

– “Da li bi želeo malo fosforne kiseline?”

– “Možda radije natrijum-ciklamat, sa aspartamom?”

– “Ili ti više odgovaraju glicerolski estri smole drveta, sa malo tartrazina?”

– “Možda malo kalijum sorbata sa dodatkom karuba gume?”

– “Ili ti se više sviđa natrijum benzoat?”

– “Imam i ortofosfornu kiselinu sa acesulfamom k…”

To je već suviše za vaš napaćeni organizam. Dok vam se svest polako gasi, kroz glavu vam prolazi “Zar tako glupo da umrem… od žeđi… pred nogama ovog što mi nudi kiseline i smole… a mogu da kuppp…”…

U stvari, ponuda je bila sjajna, samo što vam je čudni putnik pričao o karakteristikama proizvoda, umesto da vam ponudi brendove. Jer u njegovoj ponudi su bila sledeća pića:

– Coca Cola

– Coca Cola Zero

– Fanta exotic

– Fanta orange

– Sprite

– Pepsi Max

Ali ko bi to pomislio…?! Jer, svi čitaju onu stranu nalepnice na kojoj je brend. Onu drugu, sa sastavom, niko ne čita… 😉

23 Komentara

  1. Deda says:

    Da skrenem sa teme ali samo na kratko. Misli da je to kod nas zato sto nemamo svest o zastiti potrosaca a jos manje iskustva u praksi. Zasto razmisljam na ovaj nacin? Ne retko kad nam fali nesto, tek onda se uhvatimo ambalaze i pogledamo pozadinu … Nazalost.
    Verujem da cemo uci u neke normalne stvari i ponasanje kad su ove stvari u pitanju.

    Zaslepljeni smo etiketama i brend imenima. Materijalno je ispred duhovnog i inog pa je brend name ispred ( vrlo cesto ) nasih mogucnosti… Pricam u globalu, znam izuzetke ..

  2. Dok sam čitao ovo, pomislio sam na Carlsberg – “Probably the best beer in the world”… pustinja, žeđ, reklama i poruka koja se pamti

  3. lucky_v says:

    Slažem se da je percepcija potrošača jako bitna, a u prilog tome ide i činjenica da postoje mnogi proizvodi slični coca-coli, fanti i dr. ali retko koji može da se ozbiljnije probije na tržištu, a još teže da dobije neko značajnije tržišno učešće. Dobar primer je i Apple, čiji proizvodi imaju visoku cenu pre svega zbog vrednosti brenda kao statusni simbol ili simbol prestiža. Kvalitet? Ni bolji ni gori od drugih u rangu.

    Brend jeste bitan. Ali, mislim ni da karakteristike proizvoda ne treba zanemariti. Npr, coca-cola je nezdrava i to svi znaju, ali je i danas jedno od najpopularnijih globalno poznatih napitaka. Zašto? Pa ljudi je vole, vole taj ukus već više od 100 godina. To jeste danas brend, ali je pre 100 god bila samo još jedan napitak, koji se najpre svojim karakteristikama dopao potrošačima…

    • Pedya says:

      Samo mala ispravka – ljudi vole brend “Coca Cola”, ne njen ukus. U svim testovima “na slepo”, kada se probaju neobeleženi napitci, Pepsi pobeđuje Coca Colu, ali kad se stavi logo na piće, Coca Cola ima primat. Znači, pobeđuje Coca Cola brend, ne Coca Cola ukus. (Uostalom, ukus je karakteristika, zar ne? 😉 )

      • lucky_v says:

        Slažem se sa vama donekle 🙂 Znam za te testove, ali ja sam na primer oduvek razlikovao pepsi, coca-colu, koktu, i dr. i uvek sam bio fan coca-cole. Ali opet i to je neka percepcija. Ukusi se razlikuju 😉 Mada da je coca-cola imala neki lošiji ukus, ili da je ružno mirisala ili nešto treće ne znam da li bi postigla tu megapopularnost… Možda CC nije najbolji primer, ali određeni nivo kvaliteta kod bilo kog proizvoda mora postojati. Dobar primer su neki naši brandovi, čokolada najlepše želje, bonžita, i još neki iza kojih možda ne stoji ogromna mrketing mašinerija ali svakako imaju svoj položaj na tržištu, svoje “verne” potrošače a to je godinama sticano.
        Mislim da je ukussvakako bitna karakteristika prehrambenih proizvoda iz ugla potrošača…

        • Pedya says:

          Naravno, 😉 ne može se kreirati jako dobar brend baziran na jako lošem proizvodu. Percepcija se može donekle “pomeriti”, ali ne za 180°… Uostalom, kao što sam u tekstu naveo, sva ta slična pića imaju te neke čudne sastojke (zaista sam prepisao sa ambalaže), zato sam ih i odabrao – kao neku vrstu ekstrema. Postoje kategorije u kojima karakteristike uopšte nisu nebitne (npr. kod automobila), ali i druge u kojima se prodaje čista emocija (npr. u slučaju kozmetike). Gazirana pića su mnogo bliže kozmetici nego automobilima… 😉

      • nikibgd says:

        S jedne strane se slažem u potpunosti. Coca Cola je meni uvek bila fascinantan primer marketinške genijalnosti i umeća. I pored milijardi koje zarađuju, opet ulažu veliki zalogaj svog profita u nove i inovativne kampanje. Kada su 40ih godina prošlog veka primetili da im znatno opada prodaja zimi, oni su izmislili crveno belog Deda Mraza i prodali ga svetu. Potpuno su marketinški orijentisani ka potrošaču a drugi retko ili loše ‘pokupe’ te njihove fore i logiku.

        E sad – ja sam od onih potrošača koji vole da znaju šta konzumiraju. Što znači da veoma retko (bukvalno par puta godišnje) konzumiram uopšte gazirano, a Coca Colu smatram najgorim proizvodom od svih tih loših. Jbg, trujem se cigaretama i to mi je dovoljno, ne bih više, fala. Tako da moram da se ne složim u stavci da je to ipak dobar proizvod. Ali su baš time dokazali da je moguće biti vodeći u branši (Coca Cola drži preko 50% tržišta bezalkoholnih gaziranih napitaka već decenijama ako se ne varam) sa dobro izgrađenim brand name-om i ničim više. Za neko okupljanje chez moi ću i dalje uvek kupovati Coca Colu – znam da to gosti vole. 🙂

        • Pedya says:

          Ja nisam rekao da je Coca Cola “dobro piće” (btw ja je ne pijem, kao ni mnoge druge gazirane tekućine – ako već treba nešto gazirano, tu je pivo 🙂 ), već da se “ne može kreirati jako dobar brend baziran na jako lošem proizvodu”. Znam, nijanse su u pitanju… 😉

          • nikibgd says:

            A, da. Pivo naravno ne računam u gazirano (hihihi) i konzumiram ga u većim količinama. Iz čisto medicinskih razloga, naravno. 😉

  4. Guru says:

    Iz prakse mogu da izjavim sljedeće:
    Brand je sve,a proizvod može biti kakav god želite!
    Stvoriti potrebu kod potrošača,omogućiti dostupnost proizvoda u količinama dovoljnim za podmirenje potreba i vi imate profit,ako idete na kvalitet,ukus blah,blah,blah…Pa ko bi pio Coca Colu i navlačio djetetu Pampers pelene? hehehe
    U praksi sam nailazio na slučajeve da ljudi dolaze sa spiskom potrebnih stvari za domaćinstvo u hipermarket koji ja vodim,a izlaze isključivo sa brendovima i na kraju plačući mole da vrate robu jer će žena/muž da naprave problem kada dodju kući.
    Brand ergo sum 😉

  5. Guru says:

    By the way razmazićete nas sjajnim postovima 😉

  6. Charolija says:

    Odličan post. 🙂 Zašto koka-kolu siptati u čistu čašu? Stvarno za tim nema potrebe. 😉

  7. […] za ovaj članak dugujem Pedji Milićeviću koji me svojim poslednjim člankom “Percepcija je realnost” podsetio na ovaj aspekt […]

  8. Milko says:

    interesantno..dakle,stvar je slijedeća: želim da budem pisac,pop ikona,bogat k`o Gejts, popularan k`o Madona, intrigantan k`o Bouvi..realno, zašto i ne bih bio, participiram ravnopravno sa ostalih šest i po milijardi..imam samo jedan problemčić: loše pišem, i ne znam kog vraga bi neko čitao moja pisaniija..ali,možda se nešto i da učiniti..treba da nekako postanem boem, čovjek sa tamnom prošlošću, veoma zajebane naravi..mogu da nadjem neki frajerski kaput, naočare, a cigaru svakako ne vadim iz usta..realno, faca sam, i zašto me neko onda ne bi čitao…dokaz mog kvaliteta biće broj prodanih knjiga, a ako mi se već i ne pišu glupe knjige, no big deal, pisaće ih neko za mene ili o meni..ukoliko se još snabdijem nekom fatalnom vezom sa poznatom..nekom..kakvom god..onda mogućnostima zaista nema kraja..:)

    • Pedya says:

      Zig Ziglar kaže “A goal is a dream with a deadline”. Svi koje pominješ su svoje snove pretvorili u stvarnost jer nisu bili sanjari, već vizionari. Te dve kategorije ljudi imaju jednu sličnost – snove, i jednu bitnu različitost – ovi drugi rade na realizaciji svojih snova. Uz obilato korišćenje marketinga. Bujna mašta i lepe želje ne stvaraju brendove…

    • Guru says:

      Par besplatnih savjeta:
      Madona je počela u porno filmovima,možete i Vi.(tamna prošlost).
      Bil je napustio fakultet(silom prilika se bavi ekonomijom).
      Kupite sočiva u boji(različite boje) i spavajte sortno(malo sa dečacima,malo sa djevočicama) i bićete intrigantni.
      Za ikonu ne brinite,svaki pop će da Vam proda za razumnu cijenu 😉
      Knjige se sve manje čitaju,istetovirajte neku pjesmu bićete zanimljiviji.
      A za brand Vam treba tim,znanje i mnogo rada(i naravno TV Pink 😉 )
      Srećno 😉

  9. […] Percepcija je realnost. (Pedya) […]

  10. Milko says:

    @Pedya

    da,ali percepcija je realnost ;)..zbog čega sve to raditi i uraditi,kad je snaga imaginacije toliko mocna i toliko vjerodostojna?..kako ono bjese sa placebo-efektom ;)..ako sam u svojoj glavi vec postao ono sto zelim da postanem, onda nema vise problema,zar ne ;)..mislim,musterija, i to ona glavna, jeste uvjerena, kupila je pricu, i vrlo je zadovoljna 😀

    ..sem toga, kako me vec stoljecima uvjerava humanisticka nauka i filozofija,ja sam centar univerzuma,licno ;)..moja percepcija svakako je realnost, ostali ljudi na svijetu su upravo izmisljeni u nekom kutku mog mozga..to ono bjese matrix efekat,zar ne 😉

    @Guru

    e hvala lijepo na besplatnim savjetima :D..i onda da neko kaze da zivimo u totalno is-komercijalizovanom svijetu..;)

    samo mala ispravka- David Robert Jones, prema pouzdanim izvorima Tabloida, nije spavao sa djevojčicama i dječacima- praskao se isključivo sa humanoidima dospjelim u fazu seksualno-reproduktivne zrelosti 😉

    srdacan pozdrav

  11. […] u ispunjenju korisničkih želja. U pitanju je vrednost koju procenjuje korisnik, ne proizvođač. Sećate se – percepcija je […]

Leave a Reply