Feed on
Posts
Comments

Šta je uloga naslova? Da čitaoca „natera“ da pročita prvi pasus. A od prvog pasusa će zavisiti da li će čitalac preći na drugi pasus… Da li je naslov „kriv“ ako čitalac ne stigne do kraja teksta? Pa, nije. Kriv je ako ne stigne ni do početka.

Šta je uloga advertajzinga? Da potencijalnog korisnika dovede do proizvoda i ubedi ga da ga proba. Ako je potrošač ušao u radnju, došao do promo pulta (pretpostavimo da se koristi kompleksna kampanja) i probao proizvod, da li je advertajzing obavio svoj posao? Da. Da li je advertajzing kriv ako korisniku to bude „trostruko iskustvo“ (probao ga je prvi, poslednji i jedini put)? Nije. Advertajzing je komunikaciona funkcija, to nije marketing – on ne utiče na kvalitet, izgled i cenu proizvoda, ne utiče na to gde će se i kako taj proizvod prodavati. Uloga advertajzinga je da izkomunicira poruku koja bi se mogla svesti na „Dođi, probaj me“. Ako dođem i probam, pa mi se to ne svidi (mnogo slatko ili mnogo gorko ili mnogo skupo ili mnogo narandžasto…) nije kriv advertajzing.

A šta je uloga CV-a, motivacionog pisma i/ili prijave na konkurs? Da pošiljaoca izdvoji iz mase i „ubedi“ HR menadžera da sa njim vredi porazgovarati. Da li će se razgovor završiti u prvom, drugom ili poslednjem krugu, zavisi od mnogih faktora (objektivnih i subjektivnih). Ali to je već psihologija. U to se ne razumem. Međutim, ovo je komunikacija:

IKEA Ad

IKEA oglas

P Milicevic IKEA App

Moja prijava

U to se razumem. 😉 Da li sam pozvan na razgovor? Jesam. 🙂 A za dalje? Pa, kao što rekoh, psihologija mi nije jača strana… 😐

PS Ako želite, klikom na oglas i/ili prijavu možete sa Flickr-a skinuti fajlove u originalnoj veličini. Krupnija su slova.

13 Komentara

  1. Moguće da je brzina sastavljanja stolice imala neke veze sa onim “dalje” (tj.psihologijom)?

    Ipak, naslućujem da – pošto si im na ovaj način dao dosta besplatnog “advertajzinga” , ta priča još nije gotova?

    (ili je ovo neka mala osveta?)

    Ja te ne bih ni zvao na razgovor (odmah bi ti poslao id-karticu…)

    • Pedya says:

      😉
      Priča je gotova. Zato sam je i postovao. Priznajem da ovo liči na PR (više nego na advertajzing, mada ne znam koliko je ovo pozitivan publicitet za njih), ali mi to nije bila namera – samo sam hteo da popričam o svom načinu komunikacije, u ovom slučaju, s njima. I da takav način komunikacije ima efekta (svoj posao je obavio, a za dalje nije “nadležan”).

      Osveta nije. Što, zar liči na to? Samo sam ispričao kako je bilo… Ja sam ponudio nešto, oni su tražili nešto drugo. Možda to što ja nudim ipak nekom bude zanimljivo. Kad već njima nije.

      A za id-karticu hvala 🙂 Sviđa mi se kako razmišljaš 😉

  2. Pada mi na pamet izraz “overqualified”. Iako se na sve strane priča o kreativnosti, originalnosti itd – pouzdano znam da je solidan deo te priče čist PR (kao: “mi smo savremeni i otvoreni za nove ideje…”) Imao sam svojevremeno dosta problema sa jednom bankom jer nisam mogao da se držim tog uštogljenog, impotentnog i dosadnog, tzv. “korporativnog” imagea koji je u startu eliminisao svaku trunku originalnosti (“… ali zaboga, pa mi smo BANKA…”). Ništa nije pomoglo ni to što je baš u to vreme išla ona čuvena serija reklama sa Rowanom Atkinsonom za “Barclay Bank”. Neki ljudi očigledno još uvek “ozbiljnost” izjednačavaju sa “tupavošću”. Naoružan ovim “saznanjem” mogao bi da sledeći put staviš leptir mašnu, i obučeš odelo sa prslukom?

    • Pedya says:

      Leptir mašnu kažeš? 🙂 Pa, možda je to rešenje…

      A inače, što se “korporativnog imagea” tiče, u pravu si. Ja sam bio “izvođač” svih “kreativnih radova” u Mobtelu davne ´95.-´98. i tada je Mobtel imao jedan sasvim drugačiji, lepršaviji imidž (vidi http://twitpic.com/h2l5c ili http://twitpic.com/h2l7e ). To je zaista bilo nešto drugačije među telekomunikacionim kompanijama u to vreme (što mi je potvrdio i čovek iz Ericssona, koji je tada obilazio sve te kompanije i jako dobro znao kako koja izgleda – rekao mi je “Vi ste zaista drugačiji od svih, veseli, šareni… Svi ostali su sivi ili teget…”). A onda se neko setio da celu priču treba “uozbiljiti” jer je Mobtel, zaboga, ozbiljna kompanija i ´99. je Mobtel kompletno promenio imidž. I postao jedna obična, vizuelno prosečna, u sivo-teget obojena, telekomunikaciona kompanija… A šta je tu, po meni, najveći problem? Sve mobilne telekomunikacione kompanije su tu da svojim korisnicima omoguće ZABAVU – mogućnost veselog razgovora, razmene zanimljivih poruka i blesavih sličica, surfovanje po Internetu, tweetovanje itd. isl… Nisu to ni advokatske kancelarije, ni hirurške klinike, ni … Nema razloga da ne izgledaju veselo. Uostalom, današnje telekomunikacione kompanije (pogotovo neke) vrlo namerno imaju neobavezan, lepršav, šaren “image”. No, ovo su neka druga vremena…

  3. SoraZG says:

    Ja se ipak ne mogu oteti dojmu da je posrijedi makar mala, mala osveta 🙂
    Kako god bilo, zamisao je originalna i duhovita pa su glavonje u Ikei možda imale osjećaj povrijeđenog ega zbog ovog idejom-na-ideju pristupa.
    Kada bih odlučivao u firmi u kojoj radim, odmah bi te pozvao 😉

    • Pedya says:

      Hvala na pozivu, makar i hipotetičkom 🙂

      Ne, nisu imale osećaj povređenog ega. Naprotiv, i njima se moj pristup svideo i pozvali su me na razgovor, znači prijava je “odradila” svoje. E sad, šta se posle dogodilo ne znam, kao što rekoh, psihologija mi nije jača strana. Negde je neko u nečemu bio bolji od mene, a obavestili su me da su razmatrali sledeće aspekte:
      1. Shared values
      2. Professional competence and experience
      3. Self image, work mask and possible behaviour under pressure
      4. Management and leadership abilities and skills
      5. Personal chemistry
      Kao što vidiš, kreativnost i originalnost u komunikaciji nisu “bodovali” 😉 a sa hemijom sam u školi uvek kuburio, pa možda… 🙂

  4. Ne dao Bog da pokažeš malo originalnosti i zdrave pameti, odmah se useru oni koji treba da te zaposle ili rade sa tobom (verovatno jer im je jasno da bi mogao za dve do pet godina da im budeš šef ili da ćeš da kreneš dalje da napraviš nešto mnogo veće od njih). Kad krenete na razgovor u veće preduzeće treba izigravati američkog marinca – imate IQ jedva preko 80, dobru stručnu obuku, precizni ste, organizovani i primate direktive bez pogovora. Jedine korporacije koje i dalje traže originalnost i pamet su one koje su to radile i pre 20-30 godina (recimo Rupert Murdoch i njegovih par firmica) a oni sami nalaze šta im treba.

    I slažem se sa @SoraZG – ja bih odmah htela takvog kao što si ti u timu i gledala bi da te što više eksploatišem i naučim od tebe. Pa zanat se očima krade 😀

    • Pedya says:

      Ne kažem da nema i toga, mada mislim da ovde nije problem bio u originalnosti (kao što rekoh – prijava je svoj posao odradila). Inače, da firme (ustv. određene osobe u njima) umeju da cene originalnost i kreativnost – “živi dokaz” je moj CV u stripu (http://www.box.net/shared/zz4v17b9c4), na osnovu kog sam svojevremeno “glatko” primljen u Mobtel 😉

      Zaista mi nije bila ideja da prozivam bilo koga, objavljujući ovaj post. Želeo sam samo da pokažem kako razmišljam i proverim da li sam u pravu, iako tim putem nisam stigao do cilja. Da proverim da li sam dobro komunicirao (što je i osnovna tema ovog bloga). Svi vaši komentari kažu da je pristup bio dobar, ali stvarno ne mislim da se neko od mene “prepao” iz bilo kog razloga. Ja ne mogu da ugrozim HR menadžera s kim pričam, a verovatno ni nekog “iznad” njega. Taj “strah” nije neobičan u manjim kompanijama, ali mislim da je IKEA suviše velika za tako nešto.

      Tebi svakako hvala – ne bih imao ništa protiv da me “pokradeš” ;). Da sam ikad poželeo da to što znam gurnem u fioku i bacim ključ, ne bih se sa svima vama družio ovde na blogu… 🙂

  5. Originalno! Svaka cast. Steta sto te nisam ja ucio da se sad hvalim:) Ali imam sta nauciti od tebe :)))

  6. Guru says:

    Nemam dovoljno riječi da izrazim poštovanje koje sam osjetio čitajući post.
    Svaka čast i samo naprijed. THUMBS UP 🙂

  7. Guru says:

    @ Pedya

    Bolje Vas našao.

  8. […] O komunikaciji…… CITAT: ……Šta je uloga naslova? Da čitaoca „natera“ da pročita prvi pasus. A od prvog pasusa će zavisiti da li će čitalac preći na drugi pasus… Da li je naslov „kriv“ ako čitalac ne stigne do kraja teksta? Pa, nije. Kriv je ako ne stigne ni do početka……. […]

Leave a Reply